Nije lako prvi izaći pred publiku, nastupiti bez pritiska, odbraniti boje svoje zemlje. To znaju oni koji probijaju led. Ogroman teret na leđima padne onog momenta kada izbore svoje mjesto u poretku najboljih. Ovogodišnje Olimpijske igre već su iznjedrile naše heroje. Jedna od njih je Tatjana Đekanović, koja je zastavu BiH predstavljala u streljaštvu. Razgovarali smo s njom, nakon njenog fenomenalnog uspjeha.
Tatjana je prva članica delegacije koja je izvojevala svoju bitku, zauzela 35. mjesto među pedeset i jednom takmičarkom u gađanju vazdušnom puškom sa deset metara. Nakon četrdeset gađanja osvojila je 410,8 bodova, a najbolja je bila u posljednjoj, četvrtoj seriji kada je osvojila 103,7 poena. Za one koji je bodre – ovo je medalja koja sija poput zlata.
“Naravno da sam zadovoljna. Ko prati streljaštvo ili trenira bilo koji sport razumije koliki je ovo uspjeh, ali mi sportisti uvijek težimo nečemu još većem i to je pozitivno, jer tek će se sad čuti za moje rezultate. Ovo je bilo odlično iskustvo i rezultati poslije napornih treninga će se odraziti tek u narednom periodu”, priča Tatjana.
Streljaštvo joj je postalo zvijezda vodilja do Olimpijskih igara. Maksimum je davala u svemu što je radila, a u sportu kojim se bavi vidjela je da može spojiti ugodno i korisno, da putuje i postiže dobre rezultate. U početku je to, kaže, zvučalo suludo, ali se san ostvario.
“Možda prerano, ali to je samo dokaz da mogu postići sve što zamislim i tako ću i nastaviti. Svjesna sam da će mi se tek sad zivot promijeniti. Bila bih presrećna da mogu nekome biti primjer kao što su i meni neki sportisti, koje sam upoznala da Igrama i s kojim se sada družim, a to je nevjerovatan osjećaj”, nada se ova nevjerovatna djevojka.
Neki prijatelji reći će da se promijenila, ali je zbog toga, u stvari, srećna, jer sada sigurno drugačije vrednuje neke stvari. Iz Rija nosi toliko lijepih uspomena i prijateljstava.
“Najzanimljiviji događaj je, ako vjerujete, to što sam srela i upoznala baš sve sportiste koji su meni bili inspiracija i to sasvim slučajno. Neki od njih su me toliko oduševili ljubaznošću i dali mi primjer kakav čovjek treba da bude. To je prelijep osjećaj, kad se nekom toliko divite i onda svojim radom i trudom dođete na isto to mjesto gdje su i oni”, oduševljeno prepričava i kaže da će se poslije svega ovoga dobro odmoriti, a onda odlučiti kako dalje.
Ipak, put do uspjeha nije bio lak, a u BiH, znamo, mnogo je teži nego u bilo kojoj drugoj zemlji, kada je u pitanju sport. Ako se vratimo malo unazad, doći ćemo do onog tužnijeg trenutka. Dok se pripremala za uspjeh, trenirala je na papirnim metama koje je ostatak svijeta skoro zaboravio. Ali, ovo je veličanstven dokaz da je talenat nezaustavljiv. “Uslovi su ključni faktor i to su neke stvari koje sigurno utiču i na rezultat. Nadam se da će se ta situacija pogotovo sada promijeniti i da će neko imati sluha da sponzoriše i streljaštvo. Ne znam kako će biti poslije Olimpijade, možda je ovo samo pet minuta slave, a možda ćemo već jednom postati svjesni da su sportisti najveći ambasadori i promoteri svoje države i da se i preko njih može profitirati, jer je danas sve u novcu i markentingu”, pojašnjava Tatjana.
Kraj ove priče ostavljamo za još jedan uspjeh. Ove godine Tatjana je, kao odlikaš, maturirala u Gimnaziji u Tesliću. Teško je usklađivala vrijeme, ali je sve stigla. Sada ne može da ne pomene najveću podršku – roditelje, trenera i prijatelje.
Tatjana je već divan uzor novim generacijama. Govorite djeci o njoj. Neka se njena priča o velikom uspjehu iz male BiH čuje daleko!