U veljači 1692. godine, kolonijalno selo Salem, u Masačusetsu, nalazilo se u središtu zloglasnog slučaja masovne histerije: osam mladih žena je optužilo svoje susjede za bavljenje magijom. Uslijedila su ispitivanja, a kada su suđenja zaključena u svibnju 1693, četrnaest žena, petero muškaraca i dva psa pogubljeno je zbog njihovih pretpostavljenih nadnaravnih zločina.
Uz već postojanu nestašicu hrane, krajem 17. stoljeć, grad i selo Salem su naselile izbjeglice tražeći utočište od rata koji je engleski kralj Vilijam (William) proglasio Francuskoj u američkim kolonijama i potaknule još veću neimaštinu i kriminal. Ova događanja su samo pojačala već postojeće neprijateljstvo između bogatih stanovnika i stanovnika koji su zavisili od poljoprivrede.
U siječnju 1692. godine Samuelova devetogodišnja kćer Elizabeta (Elizabeth) i nećakinja Elizabeta Paris su doživjele neugodno grčenje, tijekom kojeg su ispuštale neugodne zvukove, vrištale i bacale stvari.
Nemajući odgovor za njihovo ponašanje, seoski doktor je za njihovo ponašanje optužio natprirodne sile, to jest da su ih začarale vještice te da ih je opsjeo vrag.
Lokalni moćnici su ih potaknuli da priznaju da su ih začarale vještice, točnije, tri žene: beskućnica Sarah Good, ropkinja Tituba i starija udovica Sarah Osborne. Uhapšene su i dovedene na sud 1. ožujka 1692. godine te su ih idućih par dana ispitivali.
Tituba je ispričala lokalnom sudu da ju je zaveo crni muškarac u čiju knjigu se upisala, dok su druge dvije optuženice tvrdile da su nevine. Titubino priznanje je potaknulo golemu histeriju među stanovnicima Salema te je započeo lov na vještice. Žene, muškarci i djeca su optuživani da se bave crnom magijom.
Prva žena proglašena vješticom, Bridžet Bišop (Bridget Bishop), je pogubljena 10. lipnja 1692. godine. Do listopada 1692. godine Posebni sud, uspostavljen samo radi ovih optužbi, proglasio je krivima i pogubio 19 ljudi, a optuženo je oko 150 ljudi iz Salema i okolnih sela. Svi optuženi, koji su preživjeli, su pušteni iz zatvora do svibnja 1693.
Mogući uzroci suđenjima
Suđenja vješticama u Salemu zauzimaju jedinstveno mjesto u ljudskoj kolektivnoj povijesti. Misterija oko nastale histerije i potpuni podbačaj pravde i nadalje nadahnjuju nova istraživanja, rasprave i kritike, najnovije s nedavnim objavljivanjem knjige Vještice: Salem, 1692. (“The Witches: Salem, 1992.”) od autorice Sejsi Šif (Stacy Schiff), nagrađene Pulitzerovom nagradom.
Ali što je uzrokovalo masovnu histeriju, lažne optužbe i propuste u pravnom postupku? Znanstvenici su pokušali odgovoriti na ova pitanja nizom ekonomskih i fizioloških teorija.
Postoje dvije ekonomske teorije koje su najzastupljenije među znanstvenicima koji su provodili istraživanja o događajima koji su se dogodili u selu Salemu. Prva kaže da su suđenja posljedica mini ledenog doba koje je trajalo od 1550-1800. godine, a druga smatra da je to posljedica socioekonomskih odnosa u Salemu.
Selo Salem, gdje su krenule prve optužbe za vještičarenje, bio je agrarni, siromašniji partner susjednom gradu Salemu, kojeg su naseljavali bogati trgovci.
“To je bila ekonomska razlika koja je na kraju zemljopisno podijelila selo u dvije sukobljene skupine. Siromašni poljoprivredni domaćini koji su živjeli na zapadnoj strani sela postavili su svoje srce i strahove protiv njihovih prosperitetnijih i komercijalnijih susjeda koji su živjeli u istočnom dijelu sela, bliže gradu i ekonomski su imali koristi od njega. U konačnici, sukob između dviju skupina bio je između različitih vizija zajednice: agrarni, stariji puritanski stil života je došao u sukob sa slobodnijim kapitalističkim stilom koji je jačao među bogatijim stanovnicima. Ovaj sukob doveo je do velikih frustracija među žiteljima zapadnog dijela Salema, koji su na kraju podigli optužbe za vještičarenje protiv žitelja istočnog, naprednijeg, dijela”, objasnio je Bendžamin Si Rej (Benjamin C. Ray), autor knjige “Sotona i Salem: Kriza lova na vještice 1692.” (Satan and Salem: The Witch-Hunt Crisis of 1692.)
S druge strane, fiziološke teorije za masovnu histerije i optužbe da su neki ljudi u Salemu vještice uključuju i trovanja gljivicama i nedijagnosticiran encefalitis.
Linda Kaporael (Linda Caporael) tvrdi da su djevojke patile od konvulzivnog ergotizma, stanja uzrokovana ergotom, tipom gljivica, pronađenim u raži i drugim žitaricama. Ona proizvodi halucinogene učinke, slično LSD-u, kod oboljelih te mogu uzrokovati da žrtve pate od vrtoglavice, osjećaju puzanje na koži, pate od osjećaja stalnog škakljanja, glavobolja, halucinacija i kontrakcija mišića poput napadaja.
Raž je bilo najzastupljenija žitarica koja se uzgajala na tom području, a vlažna klima i dugo razdoblje skladištenja mogli su dovesti do zaraze ergotom zrna.
Jedna od kontroverznijih teorija navodi da su djevojke patile od izbijanja letargičnog encefalitisa, upale mozga koju prenose insekti i ptice. Simptomi uključuju vrućicu, glavobolje, letargiju, dvostruki vid, abnormalne pokrete očiju, krutost vrata, promjene u ponašanju i podrhtavanje.
U knjizi iz 1999. godine, “Groznica u Salemu” (A Fever in Salem), Lori Vin Karlson (Laurie Winn Carlson) tvrdi da su zimi 1691. i u proljeće 1692. neki od optuženika bili izloženi ovim simptomima te da je liječnik pozvan kako bi ih izliječio. Nije mogao pronaći temeljni fizički uzrok, pa je zaključio da su žrtve uroka, uobičajene dijagnoze neviđenih stanja u to doba.
