“Nedavno sam završila na Hitnoj, imala sam spontani pobačaj u trećem mjesecu trudnoće, a tamo sam otišla kao i svaki građanin koji plaća zdravstveno ovoj državi, s punim povjerenjem. Dočekalo me je 15. stoljeće, a mislim da je i tada bilo puno bolje. Svezali su mi ruke i noge, počeli su proces kiretaže naživo, bez anestezije. Dakle, struganje maternice, unutarnjeg organa, naživo, bez anestezije. To je bilo najmučnijih 30 minuta u mom životu, svaku sekundu bih vam mogla opisati jer mi je trajala vječnost, to je bilo 30 minuta ponižavanja svake žene”, iznijela je ona u javnost prije nekih mjesec dana te pokrenula lavinu svjedočanstva žena o bolnim islustvima u hrvatskim, ali i brojnim bolnicama u regionu kroz kampanju Prekinimo šutnju.
Na to je ministar iznio u javnost: “Provjerili smo to, imamo nalaz inspekcije i povjerenstva. U konkretnom slučaju u Splitu nije bilo nikakvih propusta. Mislim da je gospođa radila neprimjereno za saborsku zastupnicu – govorila je neistinu. Reći da je vakuum aspiracija i kiretaža isto je kao da ja kažem da je isto operirati i amputirati nogu”.
To je isti onaj koji je nedavno izjavio: “Toliko je ubod iglom neosjetljiv da nekad pacijentice misle da nisu dobile anesteziju”, u nastojanju da prikaže iskaze o nehumanom tretmanu bolničkog osoblja kao puki rezultat “preosjetljivosti” pacijentica.
Ali, da se vratimo na ovo “da ja kažem da je isto operirati i amputirati nogu”. I laik zna da to nije isto, ali, isto tako, i laik može da primijeti da poredi dvije bolne stvari. Tako bi trebalo biti i kad su intervencije na materici u pitanju – to je organ i svaka intervencija naživo je sigurno bolna. Neka manje, neka više. Zavisi i od toga koliki nam je prag bola.
Ali, kako je moguće izjavu jedne žene da su je vezali i pola sata nanosili bol okarakterisati kao laž? Zato što je neka inspekcija utvrdila da to jeste? Kako se utvrđuje tako nešto? Na temelju kakvih zaključaka o pravilima medicinske struke, kako je kasnije saopšteno? Ako neko kaže da je radio po pravilima medicinske struke, a nekoga je i tad boljelo, znači da tu nešto nije u redu. Znači da neko laže.
“Naravno da govorim istinu i ja i, na žalost, tisuće žena koje su sve ovo prošle. U izjavi ministra zdravstva Milana Kujundžića tužno je i žalosno da naglašava da saborska zastupnica govori neistinu, a zapravo bi trebalo biti da pacijentica govori istinu, kao i sve ostale pacijentice”, kazala je juče Ninčević-Lesandrić.
Vjerujete li Ivani Ninčević-Lesandrić ili plejadi ovih koji su zaključili da laže, iako je u javnost izašla s intimnom pričom, a pobačaju i bolničkom iskustvu koje je uslijedilo? Jeste da je ona politička predstavnica, ali koliko nas vjeruje da bi zarad unutarstranačkih i kakvih već odmjeravanja snaga i revanšizama istupila javno baš na ovaj način?
Ako su bar neki odgovori pozitivni i ako je ostala bar još neka nedoumica, predlažem da ministra Kujundžića i slične pošaljemo na vazektomiju, al tako da samo ne osjeti ubod igle.
Inače, vazektomija, odnosno sam zahvat se radi u lokalnoj anesteziji. Traje od 30-40 minuta. Podvežu se ili začepe sjemenovodi na svom putu od testisa prema mokraćnoj cijevi. Rezovi se rade na mošnjama i nakon zahvata gotovo da se i ne vide. Odstranjeni dijelovi sjemenovoda šalju se na analizu zbog potvrde odstranjenog tkiva. Radi se o ambulantnom zahvatu te pacijent nakon zahvata odlazi na kućnu njegu. Savjetuje se dva dana strogog mirovanja i sveukupno sedam dana bolovanja. Uobičajna je kontrola nakon dva dana.
Nisam za to da na nasilje treba odgovoriti nasiljem, al’ ovo bi moglo poslužiti poređenja radi.
I samo da se nadovežem na ovaj detalj da pacijent nakon zahvata odlazi na kućnu njegu i da se savjetuje dva dana strogo mirovanja i sveukupno sedam dana bolovanja.
“A moje negativno iskustvo s bolnicom u Travniku vezano je uz serklažu koju mi je dr. Lisica Salih u tri trudnoće radio na živo tj. bez ikakve, pa čak ni lokalne anestezije. Kap koja je prelila čašu bila je serklaža sa zadnjim, četvrtim djetetom kada me primio ujutro u 09.00, ‘odradio’ do 09.15, a onda mi rekao da u 12.00 sati mogu kući i da mogu odmah na posao. Dakle, dana bolovanja nije smatrao da trebam uzeti”, stigla mi je prije dva dana poruka od Loline čitateljke Sonje Stojak.
Znači, da Kujundžića i ostale pošaljemo na vazektomiju, al tako da samo ne osjete ubod igle, pa odmah poslije zahvata na posao. Jer treba stići pomoći ovolikim nezahvalnim ženama i još uz to im ući u trag da lažu.
Ne bih lagala ako kažem da bih ih na vazektomiju da ne šire svoj genetski materijal…
