Nekada poželimo da se smanjimo u najminijaturnije izdanje i sakrijemo od svijeta na sigurno mjesto, a onda otkrivamo neka šarena prostranstva minijature. Ali realnost je takva da u svojim realnim izdanjima možemo pronaći sitnice koje mogu izmamiti osmijeh na lice i to onaj ogromni. Upravo zato pronašli smo kreativnu Selmu Mahmutović koja stoji iza brenda Mmm by Selma Mahmutović sa kojom smo se zaputili u svijet velikih ideja u malom pakovanju.
Kada i kako je počeo mali svijet minijature?
Prije nepunih sedam godina sam počela modelovati minijaturni nakit i minijature u mjerilu 1:12, a prije pet godina sam moj rad plasirala na društvene mreže. Na taj način prodajem i prezentiram moj rad.
Je li ovaj oblik stvaranja samo za strpljive i posvećene i koliko Vam u prosjeku treba treba vremena za jednu minijaturu?
Da bi radili ovu vrstu minijature definitivno trebate biti strpljivi, ali više od toga trebate biti posvećeni. Nisam uvijek strpljiva (desi se nekad da glina leti preko sobe :)) iako moj rad govori drugačije. Ja sam posvećena i ne odustajem lako kada naiđem na prepreku.
Tačno vrijeme za izradu minijature ne određujem. Uvijek zavisi od kompleksnosti motiva, načina rada, moje koncentracije i raspoloženja. Ponekad vrlo jednostavan komad radim duže od kompleksnog jer jednostavno ne ide. E, to je trenutak kada je strapljenje na izmaku, ali posvećenost i ne odusatajanje u punoj snazi.
Koji komad Vam je posebno važan i po čemu poseban?
Najdraža kreacija minijaturnog nakita mi je jedan privjesak za lančić, replika kaktusa. Posvetila sam ga mojim roditeljima. Postoji mnogo vrsta kaktusa ali svi zajedno imaju jaku i lijepu osobinu, a to je izdržljivost. To je kreacija koju najčešće nosim i najviše volim.
Od minijatura u mjerilu 1:12 to su ćevapi i svježe sirovo pile.
S obzirom na nastavak mmm… i neke veoma primamljive minijature poput one sa porcijom ćevapa, kako je nastala veza između minijatura i hrane?
Volim jesti. Volim hranu vizualno. Hrana je bitan aspekt našeg života u svakom smislu, emocionalnom, kulturalnom i ekološkom. Knjige, magazini i emisije o hrani imaju veliku ulogu u mom kreiranju minijaturne hrane. Inspiraciju je lako pronaći u svakodnevnom životu samo ako znate kako i gdje gledati. Hrana je inspiracija koje je uvijek ‘pod nosom’. To je jedna neraskidiva veza koja će zasigurno u budućnosti biti više razvijena, predstavljena na jedinstven način i pričat će priče…
Ko je Selma u maksi svijetu, odnosno u realnom životu i šta je motiviše i inspiriše da radi?
Ja sam u maksi svijetu zahvalna na privilegiji koja se zove život. Učim svaki dan ko sam i koje su moje mogućnosti kroz različite situacije koje nam život svakodnevno servira. Osjetljiva sam na tuđu nevolju. Voljela bih da imam mogućnost poslati na mars svo zlo sa ove divne planete, pa da joj mi normalni ljudi doprinosimo svojim radom najbolje što možemo. Sad kad sam napisala ove retke shvatih sam da sam u realnom svijetu bjegunac u moj mali svijet.
Inaće, za sebe mogu reći i da sam vrlo energična, komunikativna, otvorena, radoznala i odana osoba. Smatram da je istina da svojim pozitivnim razmišljanjem i mislima možemo privući pozitivne stvari i da je stanje uma najbitnije u postizanju ciljeva koje smo sebi zadali.
Sebe motivišem upravo pozitivnim razmišljanjem i razgovorom sa bliskim prijateljima.
Inspiraciju sam spomenula u četvrtom pitanju ali bih dodala i ovo. Ja obračam pažnju na detalje i uvijek se pitam. Volim čitati. Dječiju literaturu nikad nisam prestala čitati i ona me inspiriše. Zato je moj minijaturni nakit u pojedinim segmentima ‘djetinjast’. Volim filmove stop animacije i uživam gledati procese nastajanja te vrste filmova.
Šta je bilo najzahtjevnije za napraviti?
Svaka kreacija je zahtjevna s tim što neke uradim više puta pa postanu rutina, ali i dalje iziskuju isto vrijeme rada. Polimerna glina je za mene jedan od najljepših umjetničkih materijala ikad izumljen ali ona ima i svoje mane koje nas nekad vremenski unazade. Otvaranjem novog paketića gline nikad ne znate kakva Vas glina očekuje. Može biti idealna, pa radu pristupate odmah bez ikakvih smetnji. Može biti tvrda, pa Vam treba oko dva sata da cijeli paketić gline omekšate (u međuvremenu se desi da otvorite takvih pet boja gline), a nekad bude toliko mekana da je morate odložiti i korisiti određene tehnike da se riješite viška uljnih supstanci odlagajući je i čekajuću dva – tri sata dok ne postane podatna za rad.
Meni su Gingerbread kućice bile najzahtjevnije jer izrada tih kućica zahtjeva različit broj ukrasa. Svaki ukras je rađen vrlo zahtjevnom tehnikom rolata gdje i najjednostavniji motiv rolata može da ne uspije. Tu je i priprema tečne polimerne gline u boji, pa modelovanje različitih vrsta slatkiša i.t.d.
Gdje i kako se može kupiti nešto od Vaših minijatura i minijaturnog nakita?
Za prodaju mojih kreacija koristim društvene mreže i Etsy prodavnicu. Upiti se mogu poslati direktno na njihovu opciju za poruke. Tu su
8. Možemo li očekivati neku radnju ili je sve na online prodaji?
Sad za sad je sve na online prodaji.
9. Vaš savjet kreativcima
Savjetovala bih da se ne boje kreiranja. Greške se dešavaju i dešavat će se. Znam da materijal nije jeftin i da strahujete da ćete ‘baciti’ materijal, međutim, bez maksimalne posvećenosti i eksperimentisanja u radu napretka neće biti. I ja sam tokom godina napravila dosta ‘otpadne’ gline ali sam naučila i da tu istu glinu iskoristim u različitim tehnikama. Treba naporno raditi i učiti da bi postali bolji, kvalitetniji i jedinstveni, a ne biti još jedan u nizu kreativac, umjetnik/ca koji radi isto. Ako mislite živjeti od svog rada trebat će Vam vještina, kvalitet i originalne ideje.
10. Kakvi su planovi za budućnost brenda?
Ovo pitanje sam postavila sebi još početkom ove godine. Hana (Cyber Bosanka) je dobila odgovor nekad u maju, pa ću slično odgovoriti i ovdje. Planova imam i na njima radim svakodnevno. Ne mogu otkriti o čemu se radi ali jedva čekam da realizujem sve što sam zacrtala. Ideje su na papiru još samo da se sprovedu. Trebat će vremena, neće biti baš uskoro.
