Njen otac, koji je bio baptistički propovjednik, bio je organizator Šetnje za slobodu u Detroitu 1963. godine. Bile su to najveće demonstracije za građanska prava u Americi do Marša u Vašingtonu, kasnije te iste godine, kada je Martin Luter King (Martin Luther King) održao istorijski govor “Imam san” (I have a dream).
Upravo je on bio čest gost u domu njene porodice, a Areta se u 16. godini otisnula na turneju s njim, nakon što je objavila svoj prvi album. Deset godina kasnije, na njegovoj sahrani je pjevala gospel himnu “Precious lord”. Njegova kćerka Bernis King (Bernice King) je rekla da je Areta Frenklin sjajan primjer kako se umjetnost može iskoristiti za podržavanje društvenih promjena.
“Kao kćerka pokreta, svoj glas nije koristila samo da zabavlja, već i da inspiriše i porene generacije svojim pjesmama koje su postale himne”, kazala je Bernis, a prenosi BBC.
Njena pjesma “Respect” 1967. godine postala je himna kampanje za građanska prava i feminističkog pokreta. Areta je za magazin Elle, 2016. godine, rekla da je bila zapanjena tim uspjehom.
“Bila je to prava pjesma u pravo vrijeme”, dodala je.
Kako joj je rasla popularnost, Areta je ostala dosljednja svom osjećaju za aktivizam. Održavala je besplatne koncerte, primala aktiviste u svoj dom i pružala im finansijsku podršku.
Kraljica soula ostala je istaknuto lice i glas afroameričkih građanskih prava cijeli život. Bivši američki predsjednik Barak Obama (Barack Obama) je 2015. godine istakao da se američka istorija razvijala dok Areta pjeva.
“Niko od nje ne uspostavlja bolju vezu između afroameričkog duha, bluesa, R&B-a i rock and rolla na način na koji su teškoće i tuge pretvorene u nešto što je puno ljepote, vitalnosti i nade”, rekao je Obama.
Stoga je vijest da je kraljica soula preminula u 77. godini (u četvrtak, 16. avgusta) pogodila mnoge koji su joj odali počast na društvenim mrežama.
“Njena muzika predstavlja duboku povezanost borbe i trijumfa Afroamerikanaca. Bila je jedna od najjačih pristalica pokreta. Bila je naša sestra i naša prijateljica”, kazao je Džon Luis (John Lewis), borac za građanska prava i kongresmen.
Aretu su zvali čudom od djeteta.
Rođena je 25. marta 1942. godine, u Memfisu, u Tenesiju, kao peto dijete baptističkog sveštenika Klarensa La Vona Frenklina (Clarence LaVaughn Franklin) i pjevačice i pijanistkinje Barbare Sigers (Barbara Siggers). Od malih nogu je učila gospel.
Roditelji su joj se razveli kada je imala šest godina. Četiri godine kasnije, majka joj je preminula od posljedica srčanog udara, pa se sa sestrama i bratom preselila kod bake u Detroit, u Mičigenu.
“Ni ne sjećam se kako je izgledao moj život dok su mama i tata bili zajedno. Pamtim da su se često svađali, a da smo moje sestre i ja u tim trenucima puštale što glasniju muziku, kako ne bismo čule ružne riječi koje su jedno drugom upućivali. Možda zvuči grubo, ali mi je bilo pomalo drago kada su se rastali, a nas poslali kod bake, koju smo od milošte zvali big mama”, ispričala je svojevremeno.
Muzikom je počela da se bavi sa 13 godina, a već godinu kasnije je snimila prvi album crkvene muzike “Songs of Faith”. Tada je postala i majka, tačnije, sa 14 godina je rodila sina Klarensa (Clarence), a dvije godine kasnije sina Evdarda (Edward). O tudnoćama nije željela da priča, pa se pretpostavljalo da je djecu dobila sa oženjenim muškarcem. Sinovima nikada nije otkrila ko im je otac i tu tajnu je odnijela sa sobom.
Brak sa porodičnim prijateljem Tedom Vajtom (Ted White) nije bio po volji njenog oca. Međutim, kada su dobili sina Teda Juniora, udaljili su se, a nešto kasnije i razveli. Uplovila je zatim u brak sa Kenom Keningemom (Ken Cunningham), koji je bio organizator njenih turneja, dobar i ćudljiv čovjek, sa kojim je dobila sina Kekalfa (Kecalf). I taj brak je pukao, a onda se vjenčala sa glumcem Glinom Trumanom (Glynn Turman), koji je redovno odlazio u crkvu njenog oca. Poslije kraha te ljubavi, Areta je obećala da neće olako “davati svoje srce”.
“Sve partnere sam voljela čistog srca i bila im vjerna kako samo žena umije da bude. Zbog svih njih sam noću plakala jer su me boljele sitnice, nepravde i svađe. Moj najveći problem je što sam, iako mnogi tvrde sa godinama postala mudrija i zrelija, uvijek slušala ovo moje ludo srce koje kuca u ritmu soula i džeza i stalno mi nadvija nad glavom neki crni oblak tuge i čemera kog nikako ne mogu da se oslobodim”, ispričala je.
Krajem 60-ih je bila na vrhuncu stvaralačke moći. Pjesme poput “Respect” i “Chain Of Fools” preko noći su postale klasika. Uprkos ličnim problemima, 1968. snimila je jedan od najimpresivnijih soul albuma tog razdoblja – “Lady Soul”. Njena posebna emocija, uz raspon njenog glasa od četiri oktave, dopirala je do publike, kroz pjesme o vjeri, patnji, ljubavi. Sedamdesetih je došlo do stagnacije u njenog karijeri, da bi se osamdesetih vratila pjesmama “Freeway Of Love” i “Who's Zooming Who”.
Kao ikona soul muzike, kraljica ovog muzičkog žanra, osvojila je čak 18 Grammy nagrada, a 1987. je postala prva pjevačica koju su uvrstili u Rock'n'Roll Hall of Fame. Posljednji studijski album “So Damn Happy” je izdala 2003. godine, a osam godina kasnije svoj prvi album iz svoje vlastite diskografske kuće A Woman Falling Out of Love.
Preminula je u svom domu u Detroitu, nakon višegodišnje borbe sa karcinomom pankreasa.
https://www.facebook.com/LifeStories.Goalcast/videos/1854370751309885/UzpfSTE0MDIyOTE4NTMxMjQzNTY6MTk3MTkxNzI0MjgyODQ3OA/
