Postavila je svjetski rekord za žene od 100 do 104 godine, a dok je publika oduševljeno aplaudirala Ajda se spustila na stazu i radila sklekove!
Otada su prošle dvije godine, ali ova vitalna bakica ne pokazuje namjeru da izuje patike i prestane da trči. Naprotiv. Nedavno je uz pomoć književnice Anite Digs (Anita Diggs) objavila i memoare „Can’t Nothing Bring Me Down: Chasing Myself in the Race against Time”, u kojima potpuno otvoreno govori o svom uspjehu, ali i problemima sa kojima se suočavala u životu.
Ajda je odrasla u siromašnoj porodici u Harlemu, radila je u fabrikama za vrijeme Velike depresije i kao samohrana majka podigla četvoro djece. Najteži udarac u životu bio je gubitak dvojice sinova zbog neriješenih slučajeva ubistva. Ajda je pala u depresiju, ali ju je ljubav i briga njene kćerke Šeli (Shelley) ponovo podigla na noge.
„Počela je da se takmiči sa 67 godina, a sve je počelo od velike tragedije. Moja majka je izgubila oba sina, moju braću. Obojica su ubijeni. Bilo je to mračno doba i majka je bila jako tužna. Pritisak joj se povećavao i ja sam je jednog dana nazvala i rekla joj: ’Vodim te na trčanje’. Staza je bila dugačka 3,1 milju. To je bio početak njene karijere“, ispričala je za „The Philadelphia Tribune“ Ajdina kćerka Šeli koja je inače i njen trener.
Kada joj je kćerka predložila da počne da trči Ajda je pristala zato što je mislila da će joj to pomoći da se osjeća bolje – i bila je u pravu.
„Ne mogu ni da vam opišem kako sam se osjećala kada sam izgubila svoje sinove. Odlučila sam da pokušam, istrčala sam tu stazu, a ubrzo nakon toga još jednu, pa još jednu. Trčanje je bilo tako dobro. Došla bih kući poslije vježbanja i osjećala bih kao da je nestao dio stresa i loših emocija“, ispričala je Ajda za „Parade“ i dodala: „Nakon svih ovih godina mogu da vam kažem da je trčanje odličan način da se osjećate bolje i mentalno i fizički. Morate gledati kuda trčite, morate pokrenuti noge i raditi sve drugo što ide uz to.“
Danas Ajdu svi u njenom komšiluku znaju kao ženu koja je postavila svjetski rekord na stazi od 60 metara za ljude od 95 – 99 godina, kao i već spomenutoj utrci za žene od 100 do 104 godine. Sa osmijehom na licu se prisjeća utrke “Penn Relays”.
“Bila sam jako srećna. Nisam došla da budem gubitnica. Iako sam bila umorna, išla sam naprijed najbolje što sam mogla. To je bio moj ritam. Kada sam stigla na cilj rekla sam: ‘Hvala ti, Bože. Hvala ti na svemu i na svakom tvom blagoslovu’”, izjavila je Ajda za „The Philadelphia Tribune“.
Iako je 2017. godine pala u svom domu i slomila butnu kost, Ajda se ne predaje. Za magazin “Runner’s World” je otkrila da je oporavak bio bolan, ali da i dalje redovno vježba nekoliko puta sedmično.
“Idem u teretanu i na vježbe snage u kojima ima i nekoliko plesnih koraka. Drugim danima vozim bicikl, trčim i dižem tegove. Sa tegovima radim čučnjeve i istežem ruke. Pokušavam to da radim deset minuta tri puta dnevno, a zatim je vrijeme da odrijemam. Kada se približi utrka, zajedno sa svojom kćerkom se zagrijavam 40 minuta i trčim 60 metara”, objasnila je Ajda.
Nakon što pročitate ovu priču ne možete da se ne zapitate koji je Ajdin recept za dostojanstveno starenje.
“Prvo, volite sami sebe. Pokušajte da jedete dobru i zdravu hranu. Ja jedem žitarice, voće, zelene namirnice, a moja kćerka pravi odlične proteinske šejkove. Ne volim da pretjerujem sa slatkišima, tako da je moj desert uvijek sos od jabuka, a ponekad i pita. U određenim godinama slatkiši preuzmu, ali ja jako pazim da ne unosim mnogo slatkih namirnica, masti i previše začina”, otkrila je Ajda.
Iako zbog artritisa trpi bolove, Ajda i dalje može da radi sklekove i vjeruje da, kada je riječ o zdravlju, može drugim ljudima biti uzor.
“Ja uvijek kažem: ‘Vodite računa o svojoj unutrašnjosti i ona će brinuti o vama’. Postoje ljudi koji su duplo mlađi od mene i ne mogu da rade stvari koje ja radim, tako da to govori nešto”, izjavila je Ajda za “Parade”.
