Ovu specifičnost u različitosti oni nazivaju “darom od Boga”, ali kako sve više mladih odlazi, i kako engleski postaje sve popularniji, zabrinuti su da ta specifičnost neće opstati.
Obučen u tradicionalnu nošnju jarkih boja, poglavica Oliver Ibang doziva svoju djecu da demonstrira različitost u jeziku, odnosno jezicima. Uzima jam i pita ih šta je to što drži u ruci.
“To je irui”, bez oklijevanja odgovara njegova kćerka. Ali, na “muškom jeziku” to se kaže “itong”. I postoji još zaista mnogo takvih primjera.
Doduše, nije jasan tačan odnos i proporcija u ova dva “jezika” i ne postoji neki šablon koji može da se uprati, recimo, koliko se često koriste riječi, te da li su, recimo, povezane sa tradicionlanim ulogama muškaraca i žena.
“Skoro da su u pitanju da različita leksikona”, kaže antropolog Či Či Undi (Chi Chi Undie), koja je proučavala zajednicu. “Postoji mnogo riječi koje muškarci i žene ‘dijele’, ali i mnogo onih koje su potpuno različite.”
Znak zrelosti
Undi tvrdi da su razlike znatno veće nego one između američke i britanske verzije engleskog. Ali, muškarci i žene se ipak savršeno razumiju.
“Možda zbog toga što dječaci odrastaju uz majke”, objašnjava poglavica.
Od dječaka se, pak očekuje da do desete godine propričaju i mušku verziju. Ali, kako objašnjava poglavica, niko im to ne sugeriše, oni naprosto u jednom trenutku osjete potrebu za tim. Samim tim, dodaje on, “kada dječak počne da priča na muškom jeziku, znaj da sazrijeva kao osoba i muškarac”.
Ako pak dijete do određene dobi ne pređe na odgovarajući jezik, smatraju ga “abnormalim”. Ljudi iz Ubanga su izuzetno ponosni na tu svoju razliku u jezicima i vide to kao svoju jedinstvenost.
Postoje različite teorije o tome kako je to sve počelo, a većina teorija ima, zapravo, bibijsko objašnjenje.
“Bog je stvorio Adama i Evu, a oni su bili ljudi Ubanga”, kaže poglavica te nadalje objašnjava da, kada je Bog uvidio da nema toliko jezika da rasporedi, tu je i stao.
Kultura sa duplim standardom
Ovom teorijom antropološkinja Undi objašnjava ovu pojavu, jer po njoj muškarci i žene ovdje obitavaju u dvije potpuno različite sfere.
“Kao da žive u dva potpuno različita svijeta, koja se tek na trenutke spajaju, i tada uviđaju razlike, između ostalog u jeziku”, ističe.
Jasno joj je da to ne razjašnjava teoriju u potpunosti, jer, kako kaže, postoji mnogo dualističih kultura koje nemaju takvu jezičku specifičnost. Još naglašava da ni jedan od ova dva jezika nije zapisan te da se prenose sa koljena na koljeno, a danas ih sve manje mladih priča tečno, jer ubacuju mnogo engleskih izraza.
Demoniziran maternji jezik
Ovo je, zapravo, samo pokazatelj šta se dešava širom Nigerije.
Naime, još 2016. godine Lingvistička asocijacija Nigerije je upozorila da će bar 50 od 500 nacionalnih jezika da iščeznu u narenih nekoliko godina, ako ozbiljne mjere ne budu poduzete.
Tri glavna jezika se uče u školama širom zemlje, kao program državne Nacionalne politike u obrazovanju, što govori o značaju očuvanja kulture. Ovo, pak, nije slučaj sa Ubangom, gdje djecu čak kažnjavaju kada pričaju na “svom” jeziku u školi.
Poglavica Očuri je stoga zabrinut zbog propagiranja engleskog jezika. Dodaje da treba da se poradi na tome da se jezik sačuva… Jer, kako kaže, šta je narod bez jezika?
