Manal al-Sharif, aktivistkinja za ženska prava, za razliku od većine žena u Saudijskoj Arabiji, imala je sreću da je njena mama zahtijevala da se i ona obrazuje. Odrasla je u Mekki, a kasnije upisala informatiku na King Abdulaziz Univerzitetu u Džedi.
Po završetku studija, počinje raditi za nacionalanu naftnu kompaniju “Saudi Aramco”, gdje je bila jedina žena koja je u čitavoj zemlji radila u oblasti internet sigurnosti. Kompanija se nalazila u pustinji i ženama je bilo dozvoljeno da voze u sklopu posla, pa je brat naučio Manal da vozi auto.
Prva vozačka dozvola
Međutim, tek 2009. godine, kada je poslovno provela godinu dana u Bostonu, Manal je dobila svoju prvu vozačku dozvolu u 30. godini. Kada se vratila kući, sa vožnjom automobila bilo je gotovo. U Saudijskoj Arabiji ne postoji zakon koji brani ženama da voze, već su tu ulogu odigrale društvene norme.
“Žena u Saudijskoj Arabiji, ako želi raditi, treba čuvara – muškarca – koji će joj dopustiti. Ali da biste išli na posao i vratili se kući, takođe trebate muškarca koji će vas odvesti. Nema javnog prijevoza, nema dobrog taksi sustava, a pločnik nije siguran za žene da hodaju. To je svakodnevna borba za žene radnice. Trošak iznajmljivanja privatnog vozača često sprječava ulazak žena na tržište rada”, u intervjuu za Huffington Post govori Manal.
Nakon povratka iz SAD, Manal počinje da propituje sve u vezi sa ženskim pravima u njenoj zemlji i 2011. godine započinje kampanju Women2Drive, koja bi dozvolila ženama da slobodno voze. U maju iste godine, kao znak protesta, snima video u kojem vozi auto i postavlja ga na YouTube. U samo jednom danu video je pogledan više od 700.000 puta. Isti dan, Manal je uhapšena i pritvorena, zbog nečega što i nije regulisano zakonom. Puštena je na slobodu nakon devet dana, da bi je kasnije opet pritvorili na jedan dan i pustili nakon plaćanja jamčevine uz striktno pridržavanje uslova koji su uključivali: moguće ponovno saslušavanje, da ne vozi automobil i da ne komunicira sa medijima.
“Tokom 2011. godine, usred eksplozivnog Arapskog proljeća, aktivisti su koristili društvene medije da pozivaju na akciju. Bila sam inspirisana da napravim video i pozovem žene sa međunarodnim vozačkim dozvolama da izađu i voze 17. juna. Snimila sam video sebe i objasnila o čemu je kampanja i po prvi put pokazala svoje lice. Napokon sam bila na svjetlu. Imala sam lice i postojala sam. Bila sam tu da govorim i borim se za sebe”, kazala je Manal.
Nakon što je video objavljen, Manal je počela dobijati prijetnje smrću i silovanjem ukoliko ne prestane sa kampanjom. Kada je došao 17. jun oko stotinu hrabrih žena vozilo je ulicama na čijim ćoškovima su bili parkirani policijski automobili. Niti jedna žena nije uhapšena. Kako Manal govori: “Tog dana razbili smo tabu!”.
Akcija koju je sprovela Manal i njeno hapšenja dospijeli su u žarište međunarodnih medija. U Italiji je započela kampanja “I drive with Manal”, a aktivistkinje FEMEN-a iz Ukrajine protestovale su sa natpisima “Kamile za muškarce, automobili za žene”. Na ovaj način žene širom svijeta pokazale su solidarnost, ne samo za saudijske žene, već upravo za sve žene i borbe koje vode.
Cijena aktivizma
U vrijeme kada je Manal snimila video kako vozi automobil, bila je zaposlena, razvedena majka. Razvela se od supruga jer je tražio da napusti posao i ponovo počne da nosi nikab. Razvod je uobičajen u Saudijskoj Arabiji (prema podacima Generalnog ureda za statistiku u Saudijskoj Arabiji trećina od ukupnog broja parova se razvede). Nakon razvoda, saudijski očevi dobijaju zakonsko starateljstvo nad djecom i sva prava na bračni dom.
Kao odgovor na njen protest, imami su započeli javnu hajku na nju, njeni postupci su praćeni, dobijala je prijetnje i suočavala se sa raznim oblicima uznemiravanja. Nakon što je prisustvovala konferenciji o ženskim pravima u Norveškoj (uprkos protivljenju njenog poslodavca), otpuštena je. Bez posla, mjesta za živjeti, i Saudijcima koji traže njenu smrt, Manal je bila prisiljena napustiti ne samo svoju zemlju, već i svog tada šestogodišnjeg sina Aboudia.
“Vozila sam u nadi da ću tako osloboditi žene u saudijskom društvu – i oslobađajući žene, takođe sam se nadala oslobađanju muškaraca. Vozila sam se tako da bi Aboudi mogao imati bolji život. Umjesto toga, moj protest ubrzao je naše razdvajanje”, piše u svom tekstu za New York Times.
Manal trenutno živi u Australiji, gdje se ponovo udala i dobila još jednog sina. Pošto Saudijska Arabija ne želi odobriti vizu za njenog novog supruga i sina, ova dva dječaka do sada su se vidjela samo preko ekrana.
Kampanja “Women2Drive” je nastavljena i nakon njenog odlaska, ali je Manal na preporuku advokata odlučila da se povuče malo iz javnog mnijenja 2014. godine, jer je u toku bio sudski proces za mogućnost dozvole da je sin posjeti. Slučaj nije dobila. Sada se svojom objavljenom knjigom “Daring to Drive: A Saudi Woman’s Awakening”, koju su svi saudijski izdavači odbili objaviti, Manal vratila aktivizmu.
Časopis Foreign Policy je 2011. godine uvrstio Manal među 100 najboljih mislilaca. Iste godine uvrštena je i na Forbes-ovu listu istaknutih žena. Naredne godine, The Daily Beast proglašava je jednom od neustrašivih žena, a Time magazine uvrštava je među 100 najutjecajnih ljudi u 2012. godini. Takođe, Manal je jedna od tri osobe koja je dobila prvu nagradu Václav Havel za kreativno neslaganje na Forumu oslobođenja u Oslu.
Sedam godina nakon njenog protesta, žene u Saudijskoj Arabiji u junu 2018. godine, biće slobodne ne samo da upravljaju svojim automobilom, već i svojim životom.
“Za nas, vožnja nije ono što tražimo, već vozačevo mjesto u vlastitom životu. To znači prestanak skrbništva u Saudijskoj Arabiji, odnosno prepoznavanje žena kao punopravnih građana. Uvijek govorim da će zemlje koje drže žene na sporednom sjedištu završiti na pogrešnoj strani istorije”, u intrevjuu za Huffington Post poručuje Manal al-Sharif.
