Ono što ju je, kako kaže, najviše impresioniralo bilo je to što je tada shvatila da postoje kulture čiji pripadnici na različite načine uspavljuju djecu.
“Dok sam stažirala učili su me da dijete treba pustiti da plače. No, kada sam se preselila u Fort Vort, u Teksasu, vidjela sam roditelje imigrante koji su bili zgroženi tom idejom”, izjavila je doktorica Luis za “The Independent”.
Tada je odlučila da počne putovati po svijetu kako bi istražila mnogobrojne kulturološke razlike u podizanju djece i pokazala na koji način mališani od toga mogu imati koristi. Otkrila je veoma zanimljive stvari i želi da informiše roditelje o tome da postoji više opcija za određene situacije.
Ovo je PET SAVJETA na koje je manje-više naišla u cijelom svijetu:
Dopustite djeci da spavaju s vama u krevetu
Kada je doktorica Luis postala majka, slijedila je svoje libanske korijene i dopuštala djeci da spavaju u njenom krevetu.
Međutim, ta metoda se dosta razlikuje od načina na koji roditelji u Americi uspavljuju djecu. Kako doktorica Luis kaže, “razvili smo kulturu da je ‘ovo jedini način da uspavate dijete’, a to nije tačno”, misleći pritom na metodu da pustite dijete da plače u drugom krevetu ili sobi.
Hranite dijete začinjenom hranom
Većina roditelja smatra da djeca treba da jedu veoma blagu i kašastu hranu. No, putujući po svijetu i istražujući roditeljske tehnike, doktorica Luis je otkrila da mala djeca ustvari mogu da jedu začinjenu hranu.
“Ne želite previše začiniti hranu zato što njihova nepca nisu razvijena. No, bebe će bolje jesti ako im rano date neku ukusnu hranu”, objasnila je ona.
Nauku koja stoji iza podizanja djece koja nisu izbirljiva u hrani podržavaju i drugi pedijatri, među kojima je i Tamara Melton, dijetetičarka i nutricionistkinja. Ona se slaže s tim da ukoliko djetetu uvedete različitu hranu dok je još maleno možete spriječiti da postane probirljivo po pitanju jela.
Kako biste ih ohrabrili da probaju nove ukuse i začine, doktorica Luis preporučuje da ih dodate u jogurt i da pazite da ne budu prejaki. Ona naglašava da bebe mogu jesti gotovo svu hranu – čak i humus, samo je važno da bude kašasta.
Pripazite na proizvode za vanjsku upotrebu
Iako doktorica Luis priznaje da još uvijek istražuje ovu temu, ipak navodi da je zabrinuta zbog hemikalija kojima su bebe izložene, kao i na efekte koje one mogu imati na razvijanje dječijeg mozga. Jedna od stvari koje je najviše brinu jeste krema za sunčanje koja obično miriše i puna je hemikalija.
Oslanjajući se na princip “bolje spriječiti nego liječiti”, koji i inače koristi u svom poslu, doktorica Luis je učila od pripadnika kulture koji nemaju te proizvode i oslanjaju se na opcije kao što su cinkov oksid, zbog svog “visokog profila sigurnosti”, ili kokosovo ulje.
Možete svojoj bebi dati vodu
Iako sa američke akademije pedijatara naglašavaju da bebama koje su dojene ne treba davati vodu, doktorica Luis ne dijeli njihovo mišljenje.
“Vidjela sam mnoge mame koje su davale svojim bebama vodu i osjećale da im je potrebna. Možda samo žele biti sigurne da su njihove bebe hidrirane ili misle da im treba vodom očistiti jezik”, objasnila je doktorica Luis.
U svojoj praksi doktorica Luis je uključila neke kulturološke razlike tako što je novopečenim majkama preporučila da svojim bebama daju 10 ml vode dva puta dnevno – ali ne više od toga.
Iako ta tehnika nije istražena, doktorica Luis nije uočila dokaze koji bi pokazali da ta količina vode može naškoditi bebi.
Kultura “plišanih medvjedića” zaista pomaže
Kada je doktorica Luis bila u Ujedinjenom Kraljevstvu, primjetila je da je veoma rasprostranjena “kultura plišanih medvjedića”. Prema njenim riječima, plišani medvjedići pružaju utjehu zbog razdvajanja najviše u Francuskoj.
“Anksioznost zbog razdvajanja veoma teško pada bebama i taj problem je dosta rasprostranjen, kao i svijest o tome da im treba nešto što će ih utješiti”, izjavila je doktorica Luis.
Budući da djeca mogu osjetiti nervozu zbog razdvajanja u veoma ranoj dobi, u nekim kulturama su “sigurnosni objekti veoma važni”. Doktorica Luis je primjetila da Britanci čuvaju svoje plišane medvjediće čak i kad odrastu.
No, dok je kultura plišanih meda sasvim normalna u Ujedinjenom Kraljevstvu, to nije način na koji se rješava problem anksioznosti zbog razdvajanja u ostatku svijeta. U nekim kulturama se roditelji s tim problemom nose tako što se uopšte ne razdvajaju od svoje novorođenčadi. U Indoneziji i nekim drugim kulturama ljudi vjeruju “da se beba mora nositi tokom prve godine života”. Doktorica Luis objašnjava da se pod tim vjerovanjem podrazumijeva da dječije nožice ne smiju dodirnuti zemlju u prvih 105 dana života.
“Neko uvijek drži bebu. Nikad je ne ostavljaju samu, niti je stavljaju na zemlju ili pod”, ispričala je doktorica Luis, koja, kada je riječ o roditeljskim filozofijama, naglašava da je uvijek osjećala da se dijete ne može razmaziti ako ga držite u naručju.
Sve u svemu, ona želi da roditelji znaju da su bebine potrebe jednostavne – njima trebaju hrana, zdravstvena zaštita, utočište i puno ljubavi. Sve što je naučila o roditeljstvu u različitim kulturama doktorica Luis je napisala u svojoj knjizi “Feed the Baby Hummus: Paediatrician-backed Secrets from Cultures Around the World”.
