Svako poslijepodne muškarci iz Tenamadeja odlaze da rade na poljima. Mnogi od njih sa sobom nose flaše jakog, domaćeg alkohola. Satima kasnije, oni se vraćaju kućama, teturajući po rižinim poljima Tamila Nadua, u južnoj Indiji. Alkoholizam je ogroman problem u Tenamadeju. U ovom selu živi oko 150 muškaraca i većina njih mnogo pije svakog dana. Oko 90 žena sa djecom u ovom indijskom selu su udovice. Najmlađi suprug koji je umro je imao samo 21 godinu.
Međutim, od maja 2017. godine desilo se nešto izuzetno, nešto što je prekinulo začarani krug bijede i očaja. Tinejdžerke čiji su očevi alkoholičari su preuzele upravljanje selom u svoje ruke – i ide im fantastično!
Članice tog samoprozvanog “Kluba za mlade djevojke” su popravile uličnu rasvjetu, završile zdravstvenu kontrolu cijelog sela i pobrinule se za to da mobilne klinike obilaze Tenamadeji. Izgrađena je i biblioteka u kojoj su mjesto na policama našle mnogobrojne knjige koje promovišu vrijednosti učenja i nezavisnosti. Fenomen tinejdžerske ženske samopomoći je doveo do toga da agencije za pomoć i političari obrate na njih pažnju.
U komunalnoj zgradi pod svijetlom jedne sijalice djevojke održavaju sastanke na kojima se dogovaraju o tome šta ubuduće treba da se poboljša u selu. Izrađen je nacrt peticije za bolju povezanost, zato što u blizini ovog sela ne prolazi nijedan autobus, i djevojke će je predati lokalnom vijeću. Debata je iskrena i svaka diskusija se završava glasanjem. Tek kada se postigne konsenzus, komitet prelazi na sljedeće pitanje.
“Ovim procesom pokušavamo da transformišemo svoje selo. Ovlaštene smo da budemo liderke”, izjavila je za “The Guardian” šesnaestogodišnja Sejs Soumja (Says Sowmya), predsjednica Kluba.
Ostale djevojke su fokusirane na intimnija pitanj,a kao što je zaštita vršnjakinja u periodu adolescencije.
“Svoje prijateljice podučavam životnim vještinama kao što su lična higijena, samodisciplina i stvarima koje se tiču menstruacije”, objasnila je šesnaestogodišnja Redžendiran Sridevi (Rajendhiran Sridevi).
Satija Babu (Sathiya Babu), zamjenik direktora projekta “Scope India”, koji pomaže u stvaranju mogućnosti za siromašne ljude, naglašava da se povećava jaz između ambicija mladih ljudi i očekivanja njihovih roditelja.
“Mladi znaju da neko treba da radi sve ove stvari za zajednicu. Ove djevojke preuzimaju kontrolu i vode selo. One žele promjenu”, izjavio je Satija.
Postoji još jedna inicijativa koja zahtijeva intervenciju ovih mladih djevojaka. Zbog osjećaja beznadežnosti, mnogi tinejdžeri su otišli iz Tenamadeja u potrazi za boljim životom. Sejs i Redžendiran često saznaju da su im prijatelji i prijateljice nestali, da su otišli u gradove poput Čenaja i nikada više ništa o njima nisu čule. Utvrđeno je da je barem 150 djece iz tog područja pokušalo da pobjegne.
Šest kilometara od sela Tenamadeja nalazi se grad Vilupuram, a u njemu jedna od najvažnijih željezničkih stanica u južnoj Indiji. Kada je Satija počeo da istražuje željeznice Tenamadeja, otkrio je da sve one imaju nešto zajedničko – svaka od njih je prolazila kroz željezničku stanicu u Vilupuramu. Čuo je izvještaje o maloljetnicima koji su sami lutali peronima, u poderanoj odjeći i poprilično prljavi. Neki od njih su čak bili i potpuno goli.
Međunarodni partner projekta “Scope India”, dobrotvorna ustanova “Railway Children”, je počela da podstiče 40 čistača te željezničke stanice da prijavljuju djecu koja putuju sama. Jedan dan je na peronu pronađena šestogodišnja neuhranjena djevojčica, obučena samo u majicu. Za dvije godine pronađeno je više od 1.000 maloljetnika koji su bili potpuno sami. Većina njih je govorila da je željela da vidi svijet, ali su neka navodila da su pobjegla od zlostavljanja, ali i da su išli u posjetu rođacima.
No, tu nije kraj problemima. Do maja 2017. godine pozivi na dječiji SOS telefon u Vilupuramu ukazuju na opasnosti koje prijete djeci u Tenamadeju. Od skoro 4.000 prijavljenih incidenata, 3.016 se odnosilo na sitne zločine, 552 djece je prisiljeno na prosjačenje, a njih 193 je prijavilo slučajeve prisilnog braka među kojima je i slučaj petnaestogodišnjakinje koju su nasilu udali za muškarca starog 45 godina! U ostalih 39 poziva djeca su tvrdila da su seksualno zlostavljana, a 84 je nestalo bez ikakvog traga!
Uprkos naporima ustanove “Railway Children”, maloljetnici i dalje nestaju, a ponekad ih kidnapuju trgovci ljudima koji koriste ogromu željezničku mrežu Indije. No, najveći faktor destrukcije i dalje ostaje alkoholizam, zbog kojeg i čitave porodice bježe na željezničku stanicu.
Jedna od njih je i porodica Managati (Managatti) koja godinama živi na peronu. Živjeli su u stalnom strahu. Amuda Managati (Amhuda Managatti) se borila da njen sin i osam kćerki bude bezbjedni. Nažalost, njena najstarija kćerka je imala samo 15 godina kada su je napali nasilnici. Ipak, za njih je renovirana jedna napuštena kuća i djeca su upisana u školu. Djevojka koja je bila napadnuta, danas je u braku i ima svoju porodicu.
Mogućnost da se život promijeni nabolje je ono što inspiriše tinejdžerke koje vode selo Tenamadeji.
“Time što nećemo prihvatiti svoju sudbinu, drugima ćemo pokazati da mogu oblikovati budućnost”, poručila je Gousalija Radakrišna (Gowsalya Radhakrishnan), starija članica “Kluba mladih djevojaka”.
