Najodlikovanija žena Velikog rata, kao učesnica balkanskih ratova čak devet puta je ranjavana zbog čega su je prozvali srpska Jovanka Orleanka. Istinska borkinja za pravdu, hrabar i požrtvovan vojnik, no, uprkos svemu tome najmanje je bila cijenjena u svojoj domovini.
Milunka Savić rođena je 1889. godine u selu Koprivnica nadomak Raške. Na samom početku Balkanskog rata dobrovoljno se prijavila u vojsku, međutim, kako je bilo nezamislivo da žena bude pripadnik vojske, Milunka se prerušila u muškarca i prijavila pod lažnim imenom Milun.
Sve to je učinila kako bi zaštitila svog brata od mobilizacije, a niko od vojnika nije mogao ni da nasluti da se u toj uniformi zapravo krije žena, sve do njenog prvog ranjavanja koje se dogodilo nakon godinu dana njenog boravka u vojsci.
U Prvom svjetskom ratu istakla se kao odličan bombaš i po tome što je zarobila 28 mađarskih vojnika, pa je tako za višestruko herojstvo dobila Karađorđevu zvijezdu sa mačevima. Ubrzo nakon toga uslijedilo je još jedno ranjavanje, međutim, odmah nakon oporavka ponovo se vratila u rat i nastavila hrabro da se bori za svoju domovinu.
Milunkina hrabrost je bila nadaleko poznata, pa su je zbog toga izuzetno cijenili Britanci i Francuzi, čak više nego Srbija. Između Prvog i Drugog svjetskog rata širom Evrope su je zvali na proslave jubileja gdje je uvijek odlazila obučena u narodnu nošnju i okićena brojnim odlikovanjima. Ono što je posebno zanimljivo je to da je Milunka jedina žena na svijetu koja je odlikovana francuskim ordenom “Ratni krst sa zlatnom palmom”, a koliko je bila cijenjena u Evropi govori i to da je u Parizu prije nekoliko godina otvoren muzej u kojem je postavljena Milunkina bista, kao i nekoliko njenih fotografija i odlikovanja.
Pored toga što je bila i te kako spretna sa puškom i bombom i što joj je malo koji muškarac bio ravan po hrabrosti i junaštvu, Milunka je bila velika i u miru, čak i onda kada je sjećanje na nju i njena djela počelo da blijedi.
Bila je majka četvoro djece, od kojih je troje usvojila, a pored njih, odškolovala je još tridesetoro djece. S obzirom na to da je njen brak trajalo vrlo kratko, sama sa djecom i bez ikakvog obrazovanja hrabro se borila kroz život radeći najprije kao kuvarica i bolničarka, a potom kao čistačica u Hipotekarnoj banci u Beogradu, gdje je zaposlena nakon urgencija njenih saboraca. Tu je provela najveći dio svog radnog vijeka i stekla penziju, a tek pred smrt od države je dobila mali stan u Beogradu.
Srpska Jovanka Orleanka umrla je u 84. godini u Beogradu davne 1973. godine, potpuno zaboravljena od države u kojoj je rođena, živjela i umrla. O tome koliko je njeno herojstvo palo u zaborav govori i činjenica da je prvobitno bila sahranjena u porodičnoj grobnici na Novom groblju, a tek nakon 40 godina premještena je u Aleju velikana, ali i to da se ni u jednom istorijskom udžbeniku ne spominje njeno ime.
Ova srpska heroina upisana je u sve enciklopedije svijeta kao hrabra žena ratnik, nekoliko ulica širom Srbije danas nosi njeno ime, dok je na kuću u kojoj je rođena prije četiri godine postavljena spomen ploča u njenu čast.
Povodom 40 godina od njene smrti, Radio televizija Srbije snimila je dokumentarni film o njenom životu i nesvakidašnjoj hrabrosti koju je pokazala svojim učešćem u ratovima. Zahvaljujući tom filmu, ponovo je oživjelo sjećanje na Milunku Savić – srpsku heroinu dvadesetog vijeka i njenu hrabru borbu u ratu i u miru.
