Ta religija propovijeda temeljno nesebičan pogled na svijet i ohrabruje sljedbenike da se odreknu individualnih želja i da se distanciraju od samopouzdanja. Da bi u tome uspjeli mnogi ljudi vježbaju jogu i meditiraju.
No, nedavno urađeno psihološko istraživanje direktno proturječi tom pristupu, otkrićem da praktikovanje joge i meditacija ustvari mogu naduvati vaš ego.
Univerzitet u Sautemptonu je na Internetu objavio rad koji će kasnije naći svoje mjesto u žurnalu „Psychological Science”. Istraživači su naveli da se budističko učenje da meditacija pomaže u savladavanju ega kosi sa argumentom američkog psihologa Vilijama Džejmsa (William James) da praktikovanje svake vještine podiže osjećaj za samopoboljšanje (psihološki termin za naduvano samopoštovanje).
Uopšteno govoreći, već je bilo dosta dokaza koji podržavaju Džejmsovu teoriju, ali tim istraživača sa Univerziteta “Mannheim” u Njemačkoj je odlučio da je konkretno testira u kontekstu joge i meditacije.
U istraživanju je učestvovalo 93 ljudi koji su vježbali jogu, a istraživači su redovno ocjenjivali njihov osjećaj samopoboljšanja. Za to su koristili nekoliko mjera.
Prvo su nivo samopoboljšanja učesnika ocjenjivali tako što su ih pitali kako se upoređuju sa prosječnim učenikom joge na svojim časovima. Poređenje sa prosječnom osobom je standardni način mjerenja samopoštovanja. Zatim su od učesnika tražili da ispune popis koji procjenjuje narcističke tendencije, a u kojem im je zadatak bio da ocjene koliko se duboke fraze poput “Ja ću biti dobro poznat po dobrim djelima koja ću učiniti” primjenjuju na njih. I na kraju su administrirali skalu samopouzdanja učesnika izjavama poput “Trenutno imam veliko samopoštovanje”.
Kada su učesnici bili ocjenjivani u satu nakon njihovog časa joge pokazivali su značajno veće samopoboljšanje nego kada u protekla 24 časa nisu vježbali jogu.
U drugom istraživanju je učestvovalo 162 ljudi koji su meditirali. Istraživači su ih okupili preko Facebook grupa posvećenih meditaciji. Otkriveno je da meditacija ima slične uticaje na samopoboljšanje kao i joga. U ovom istraživanju od učesnika se tražilo da ocjene same sebe na osnovu izjava poput “U poređenju sa prosječnim učesnikom ovog istraživanja ja nisam pristrasan”. Istraživanje je pokazalo da su učesnici imali veće samopoboljšanje u satu poslije meditacije nego kad nisu meditirali protekla 24 časa.
Istraživači su koristili dvije mjere i za ocjenjivanje blagostanja učesnika – zadovoljstvo sa životnom skalom i eudemonsko mjerenje blagostanja koje ocjenjuje satisfakciju sa autonomijom, očuvanjem životne sredine, ličnim rastom, pozitivnim odnosima sa drugima, svrhom života i samoprihvatanjem. Otkrili su da se blagostanje i samopoboljšanje povećavaju sugerišući da je samopoboljšanje povezano sa povećanim osjećajem blagostanja koje mnogi dobiju zahvaljujući meditaciji.
Kako tvrde autori istraživanja, ova otkrića sugerišu da duhovne budističke prakse kao što su joga i meditacija možda ne rade ono što zagovornici obično tvrde da rade.
“Utišavanje ega je centralni element filozofije joge i budizma. Taj element i njegove pretpostavljene implikacije zahtijevaju ozbiljno razmišljanje. Štaviše, često se poziva na utišavanje ega kako bi se objasnile koristi od vježbanja uma i tijela. Suprotno od toga, primjetili smo da vježbe uma i tijela povećavaju samopoboljšanje i zauzvrat se podiže blagostanje”, navodi se u istraživanju.
No, postoji i alternativno objašnjenje. Moguće je da su učesnici istraživanja pogrešno vježbali jogu i meditirali. Svi učenici su bili iz Njemačke i razni akademici su iznosili teoriju da zapadni praktičari budizma ne uspijevaju vježbati sa pogledom prema nesebičnosti koja bi trebala karakterisati ciljeve ovih napora. Iako su joga i meditacija prvobitno bile smišljene kao načini za smirivanje ega, mnogi ljudi koji ne praktikuju budizam rade te aktivnosti sa pogledom na samopoboljšanje ili smirivanje lične nervoze.
Kako za “The Huffington Post” navodi budistički pisac Luis Ričmond (Lewis Richmond), meditacija zaista može biti narcisoidna.
“Čin sjedenja u tišini, zatvorenih očiju ili okrenuti prema zidu, pažnja usmjerena na unutrašnji pejzaž disanja, tijela i mentalne aktivnosti bi se mogao okarakterisati barem kao zaljubljenost u samog sebe”, izjavio je Luis. Oni koji meditiraju sa perspektivom centriranom na same sebe će vjerovatno postati više, a ne manje zainteresovani za same sebe.
Pojam da joga može da hrani, a ne da umanji ego neće biti iznenađenje onima koji su sreli zaljubljenike u tu aktivnost. Međutim, psihološko istraživanje nije ispitalo da li i sama budistička učenja utiču na jačanje ega. Sama joga možda ne bi bila dovoljna da rastvori ego, ali jedno psihološko istraživanje ne poništava hiljade godina budističkog učenja i prakse.
