“Bila sam sportašica i aerobik plesačica sa natapiranom kosom u stilu osamdesetih. Osjećala sam se nepobjedivo, a onda se sve promijenilo u roku jedne sekunde”, izjavila je Amanda za “CNN”.
No, uprkos stravičnoj povredi ova hrabra žena nije prestala da živi svoj život. Od tog kobnog dana je prošlo 26 godina, a svi dani u međuvremenu su oslikani mnogobrojnim avanturama – skijanjem, vožnjom bicikla po planinama, parasejlingom i putovanjima po cijelom svijetu.
Pitate se kako je to moguće?
“Sudbina ne čeka na ženu. Tada nije bilo tehnologija koje imamo danas, morala sam sama da se snađem u vezi sa mnogim stvarima. Započela sam sopstveni režim fitnesa i otkrila novi život”, ispričala je Amanda.
Godine 2010. čula je za bionička exoskeleton odijela – mašine koje pomažu ljudima da hodaju. Upravo je u tom odijelu Amanda napravila prvi korak nakon 18 godina. Toliko je bila srećna da je počela da prikuplja sredstva kako bi ga sama sebi mogla kupiti. Za manje od godinu dana je napravila 130.000 koraka zahvaljujući toj mašini. Zdravlje joj se popravilo, smanjili su se hronični bolovi i osjećala se snažnijom nego ikad.
“Ljudska tijela su stvorena da stoje i hodaju”, izjavila je Amanda.
No, Amanda je osjećala krivicu zbog toga što je znala da nemaju svi ljudi pristup toj tehnologiji, niti je mogu sami sebi priuštiti.
“Pomislila sam: ‘Amanda, zašto ti moraš biti srećna djevojka? To je uređaj koji se u potpunosti može prilagoditi. S njim bismo mogli cijelu zajednicu podići da hoda”, izjavila je Amanda.
Rečeno – učinjeno. Godine 2014. Amanda je pokrenula “Bridging Bionics”, neprofitnu organizaciju u Aspenu, Koloradu gdje se ljudima koji zbog povreda ne mogu da se kreću pruža fizikalna terapija sa visokom tehnologijom. Program se održava u dva pomoćna objekta za fitnes. Fizioterapeuti rade sa svakim pacijentom posebno i kreiraju individualne planove na osnovu njihovih problema sa pokretljivošću – od povreda kičmene moždine do neuroloških poremećaja, kao što su multipla skleroza, celebralna paraliza i Parkinsova bolest.
“Htjela sam to staviti u zdravstveni klub koji promoviše zdravlje, gdje bi ljudi mogli da hodaju u exoskeleton odijelu i rade fizikalnu terapiju pored nekoga na traci za trčanje”, objasnila je Amanda i dodala: “Invaliditet vas može izolovati iz društva, a mi radimo na tome da spajamo zajednice, izvodimo ljude iz njihovih domova i angažujemo ih”.
Organizacija “Bridging Bionics” je obezbijedila besplatne ili jeftine terapeutske sesije za više od 60 ljudi i tako im pomogla da savladaju svoje povrede i urade nešto što su im doktori rekli da više nikad neće moći – da hodaju.
Amanda je za “CNN” objasnila da postoje dvije vrste tehnologija koje se koriste za fizikalne terapije u organizaciji “Bridging Bionics” – bioničko exoskeleton odijelo i alternativne vibracije sa strane.
“Vjerujem da kombinacija te dvije tehnologije može da smanji rizik od sekundarnih komplikacija povezanih sa paralizom i neuromišićnim oštećenjima. Ona pruža kardio-trening, povećanje spektra pokreta i cirkulacije, a naročito u paralizovanim udovima. Najvažnije je to da smanjuje spastičnost”, objasnila je Amanda i dodala da se uz pomoć exoskeleton odijela ide još jedan korak naprijed.
Ona naglašava da odijelo u potpunosti podržava osobu koja ga nosi, što je, kako kaže, od velikog značaja za gustinu kostiju.
“Vaši zglobovi i kosti su složeni onako kako bi i trebalo biti. To pomaže čovjeku da hoda po zemlji, ali ne ukočenim nogama. To je veoma prirodan hod u kojima ja savijam koljeno i dodirujem zemlju petom poput svih ljudi koji hodaju. No, ja hodam po zemlji kroz prostor sa svijetom koji prolazi pored mene tako da dobijam vizualne znakove koji pomažu mom mozgu i ponovo spajaju neuro-puteve. Postoje dokazi koji pokazuju da samo pomoć čiste robotike i ponavljanje koraka po zemlji predstavlja rehabilitaciju”, objasnila je Amanda.
Osim toga, organizacija “Bridging Bionics” pomaže ljudima kampanjama prikupljanja finansijskih sredstava kako bi tu tehnologiju mogli koristiti i kod kuće.
“Svakodnevna terapija bi pomogla oko sekundarnih komplikacija i oporavaka. No, strašno je kad pomislite da sve to košta 90.000 dolara. Tu nastupamo mi, materijalima i idejama za prikupljanje finansijskih sredstava”, objasnila je Amanda i dodala: “Moj cilj je da svi imaju pristup toj tehnologiji. Ljudi moraju početi da vjeruju u sebe i svoje potencijale. Život im se nije završio, još uvijek se mogu oporaviti”, zaključila je Amanda.
