Umjetnost i jeste neprestano promišljanje i traganje koje mora biti zasnovano na ljubavi, inače ne bi imalo nikakvog smisla. Talenat je tu da bi se na njemu radilo, kao sam je nepotpun i skoro beznačajan.
Riječima Nataše Jovanić, banjalučke umjetnice koja stoji iza ilustracija sada već čuvanih Trbe i Dugog, započinjemo još jedan „lolitet“.
Jer, ona baš tu i pripada.
„Pri upisu na akademiju nisam ni bila svjesna svih čari koje grafika nosi, tek na drugoj godini studija počela sam malo ozbiljnije shvatati materiju i sam medij grafike, a dalje je bivalo sve zanimljivije“, prisjeća se.
Umjetnost i jeste neprestano promišljanje i traganje koje mora biti zasnovano na ljubavi, inače ne bi imalo nikakvog smisla. Talenat je tu da bi se na njemu radilo, kao sam je nepotpun i skoro beznačajan.
Proces je ono što je privuklo ovoj grani umjetnosti, jer predanost vremenom istanča osjećaj da sa prvim skicama već znaš šta matrica nosi i kakav bi otisak trebalo da bude i, iako je to tako, svaki novi prvi otisak izazove nevjerovatan osjećaj.
„Taj prvi susret sa nečim na čemu si dugo radio smatram dragocjenim“, objašnjava Nataša dok joj ruka stvara još jednu nevjerovatnu umjetničku kreaciju.
Svojim radovima ona i opominje i upozorava, a dokaz tome je izložbe „Asocijativni svijet“, kojom se još 2015. godine predstavila domaćoj publici. Ovi radovi nastali su na master studijama.
Svaki novi prvi otisak izazove nevjerovatan osjećaj.
„Propitivala sam čovjeka, od njegove destrukcije ka odnosu prema prostoru koji svjesno i nesvjesno prilagođava sebi. Društvo u svom stalnom razvoju primorava pojedinca da se prilagodi, tako da se tu nerijetko pojavi neka disharmonija između čovjeka i njegove okoline. Na svojstven način pokušala sam uputiti posmatrača da traga i postavlja pitanja o dominaciji prostora nad čovjekom ili možda obrnuto“, prisjeća se Nataša.
Kako njeno nadahnuće ne jenjava, tako je i broj izložbi na kojima je izlagala zanemarila negdje usput. Pamti pet samostalnih postavki, a kolektivne odavno ne broji.
Prešla je dug umjetnički put, a još mnogo toga je pred njom, ali ističe da položaj mladih, neafirmisanih umjetnika u Banjaluci nije na zavidnom nivou, jer nedostaje podrška kulturnih institucija.
„Prije svega nedostaje izlagačkih prostora koji bi njegovali različite umjetničke prakse te na taj način izašli u susret mladim umjetnicima, a i upoznali publiku sa trenutnom scenom. No, uprkos tome drago mi je primijetiti da Banjaluka ima sve veći kapacitet kvalitetnih mladih umjetnika koji često nezavisno od institucija stvaraju kulturnu scenu. U suštini, ne bismo nigdje prispjeli kad bismo čekali da nam grad ili bilo ko drugi ponudi nešto, ono što je neophodno jeste rad, samo uporan rad može dati rezultate koji neće proći nezapaženo, u to sam sigurna“, ističe Nataša.
Kako je prešla dug umjetnički put, a još mnogo toga je pred njom, ističe da položaj mladih, neafirmisanih umjetnika u Banjaluci nije na zavidnom nivou, jer nedostaje podrška kulturnih institucija.
Na pitanje šta uskoro možemo da očekujemo kada je njeno stvaralaštvo u pitanju kaže da je uvijek u nekom procesu i da razrađuje ideje.
„Planiram da se više posvetim slikama koje trpe zbog nedostatka vremena, a tu je i ilustracija koja me odnedavno potpuno zaokupila“, otkriva.
A upravo je završila ilustrovanje drugog dijela bajke „Avanture Trbe i Dugog“ Jelene Kojović Tepić i naglašava da joj je čast da radi sa tako kvalitetnom i uigranom ekipom kao što su Jelena i Mladen Đukić.
„Od prvog čitanja konkursa oduševila me njihova odluka da svaku narednu knjigu ilustruje drugi ilustrator što je odličan način za afirmaciju domaćih umjetnika. Čitava priča pršti od pozitivne energije. Trba, Dugi, Princeza i Zmaj su junaci koji pobjeđuju zlo i stvaraju dobar i iskren svijet, koji nam je kao takav prijeko potreban“, zaključuje.
„Planiram da se više posvetim slikama koje trpe zbog nedostatka vremena, a tu je i ilustracija koja me odnedavno potpuno zaokupirala“, otkriva.
Trba, Dugi, Princeza i Zmaj su junaci koji pobjeđuju zlo i stvaraju dobar i iskren svijet, koji nam je kao takav prijeko potreban.
Jer, „umjetnost i jeste neprestano promišljanje i traganje koje mora biti zasnovano na ljubavi“.
