Dugujete to svom partneru. Vaš muž ima pravo na vaše tijelo. Da li ste znali da orgazam liječi glavobolju? Možda bi trebalo da nađete drugačiji izgovor.
Uključite bilo koju sitcom seriju koja se emituje poslije večere i vidjećete klasičnu dinamiku koja se igra iznova i iznova sa različitim likovima – muškarac prosječnog ili ispodprosječnog izgleda oženjen lijepom ženom, par djece različitih uzrasta, a možda i psa.
Čovjek radi prosječan posao, a žena obično ostaje kod kuće. Bezimeni muškarac često nešto zezne, dok je jedina tačka zapleta njenog lika njena roditeljska vještina i stalno izbjegavanje seksualnih pokušaja njenog muža.
Često vidimo da naša tužna žena glumi glavobolju da bi izbjegla intimnost, a našeg nezadovoljnog muža kako ćaska sa svojim prijateljima o svim stvarima koje je radio (osnovni kućni poslovi) koje bi trebalo da mu donesu ljubavnu noć koju želi.
Na kraju, vidimo da naš junak dobija ono što želi do kraja epizode kada iznenadi svoju jadnu ženu nekakvim poklonom ili osnovnim ljubaznim gestom koji svako treba da pokloni svojim partnerkama, kada ona popušta i nagrađuje njegovo ponašanje seksom.
Anketa koju sam sprovela na društvenim mrežama pokazuej da je 86% heteroseksualnih žena imalo seks sa svojim muškim partnerima čisto iz obaveze.
Šteta od obaveznog seksa sa partnernom je nepopravljiva. U mojim vezama, često sam zatekla sebe da imam seks sa svojim partnerima jer sam osjećala da moram, za njihovo dobro – ili iz ljubaznosti, zato što su toliko tražili, ili zato da bi me pustili na miru da radim ono što želim da radim i nosim ono što sam željela da obučem, a da ih stalno ne privlačim.
Svađala bih se sa partnerima nakon što bi mi ukazali na nedostatak seksualnog kontakta koji smo imali, i često bih se zgrozila nakon što bih saznala da su pratili koliko je vremena prošlo od kada smo posljednji put bili intimni. Imala sam partnere koji bi mi nabrojali ljubazne stvari koje su uradili za mene, kao da je seks bio sistem razmjene koji smo prethodno dogovorili.
Kad god sam imala seks koji nisam željela uvijek sam se osjećala prljavo. Sam čin je bio prisiljen, nepovezan i zamoran. Počela bih da zamjeram svom partneru što koristi moje tijelo za svoje zadovoljstvo, čak i kada bi pokušao da me napali.
Nemojte me pogrešno shvatiti, ponekad sam imala dobar seks sa ovim partnerima – ali što sam više osjećala da moja vrijednost zavisi od moje seksualne sposobnosti, to sam manje željela da ga imam.
Ponekad ne znamo da ono što doživljavamo nije normalno sve dok ne pronađemo nekoga ko dijeli to iskustvo i koji može da podijeli čistu nelagodu, nezadovoljstvo ili gađenje koje osjećamo u vezi sa istim scenarijem. Snaga je u brojnosti, a utjeha u druženju.
Moja anketa i moja perspektiva su dobijeni samo iz perspektive žene jer osjećam da ovo iskustvo manje-više pripada ženama (mada to ne znači da muškarci nemaju slična iskustva, jednostavno ne osjećam da ih mogu adekvatno predstavljati).
Mediji i naša opšta kultura i društveni standardi za mjesto žene u ovom svijetu često nas ostavljaju sa potrebom da se povinujemo i padamo u podređene uloge, čak i u pasivnijim scenarijima – na radnom mjesto, kada vozimo, kada hodamo niz ulicu.
Čak i najjače žene u nekom trenutku svog života udovoljavaju muškarcu, čak i ako nije u pitanju seks. Naučeni smo da nježnim rukama rukujemo muškim egom, kako ne bismo poremetili njegovu opštu krhkost.
Postoje članci u kojima nalazimo uputstva za žene kako da kažu “ne” seksu, a da ne povrijede osjećanja svog muškog partnera. Ne daj Bože da povrijediš osjećanja svog muškog partnera. Ne daj Bože da povrijediš njegova osjećanja odbijanjem seksa, zar ne?
Povraća mi se od toga. Ako je uslov da vaš muž bude srećan korišćenje vašeg tijela kada niste uzbuđeni ili zainteresovani, to je povreda vašeg ličnog prostora i narušavanje vašeg poštovanja prema sebi.
Poslije nekoliko traumatizirajućih seksualnih iskustava (o ovom možemo pričati neki drugi put) konačno sam sebi rekla da neću imati seks kada ne želim, i to obećanje sebi je odmah skinulo teret sa mojih ramena. Osjećala sam se sigurnije u sopstvenom tijelu.
Prestala sam da guglam “kako da popravim svoj libido” i “zašto ne želim da imam seks?” jer sam shvatila da je sa mnom sve u redu – moja kompatibilnost sa mojim partnerima zapravo nije postojala, a nedostatak sigurnosti koji sam osjećala u sopstvenom tijelu bio je pogoršan kada sam bila u vezama sa ljudima koji su vjerovali da je seks njihovo pravo, a ne intimni čin koji je značio da zajedno dijelimo i doživljavamo.
Jedini savjet koji zaista mogu da ponudim je sljedeći: Ako smatrate da vaš seks sa partnerom, muškim ili ženskim, gej ili strejt, ponekad izgleda kao obaveza – vrijeme je da napravite promjenu. Zaslužujete da imate ispunjene seksualne susrete pune vatrometa koji želite, a da se ne osjećate grubo, sramotno ili iskorišteno.
Zapamtite ovo – saglasnost je važna, sve osim entuzijastičnog “da” je ne, i možete se predomisliti u bilo kom trenutku.
