Sve smo bezbjedniji
Iako nas televizijski izvještaji i clickbait portali često pokušavaju uvjeriti u suprotno, Evropa je, u suštini, sve sigurniji kontinent. Da bismo to shvatili, trebalo bi da se vratimo podaleko u istoriju i realno sagledamo grafikone kriminologa Manuela Ajsnera (Manuel Eisner), koji prikazuju stope ubistava na evropskom tlu kroz vijekove.
Valjalo bi, međutim, i da posebnu pažnju obratimo na ove povelike skokove u 19. vijeku, kada su se ideje demokratije, slobode i ljudskih prava već uveliko rasprostirale našim kontinentom, te to shvatimo kao upozorenje da bezbjednost uvijek moramo da čuvamo i za nju se borimo.
Duže se obrazujemo
Prosječan broj godina provedenih u raznim školskim i fakultetskim klupama u porastu je u svim krajevima svijeta, otkriva Our World in Data. Od SAD do Južne Koreje, od Kine do Demokratske Republike Kongo, znanje svugdje postaje dostupnije i njegovom usvajanju posvećujemo više vremena.
Ponegdje ovaj rast znači da sve više ljudi upisuje fakultete, a drugdje da je tek upisivanje u osnovne škole postalo norma života, ali je svaki korak u obrazovanju podjednako važan. Posljedično, za samo jedan vijek je postotak pismenosti na globalnom nivou više nego udvostručen, i sada je četiri od pet stanovnika Zemlje elementarno pismeno.
I živimo duže
Iz istog izvora saznajemo i da ćemo živjeti duže nego naši preci. I to znatno duže, pa i od bliskih predaka. Od sredine 18. do početka 20. vijeka, očekivani životni vijek jedva da je rastao, krećući se čak i u Evropi oko prosjeka od samo 37 godina. No, 20. vijek, sa svim svojim medicinskim i drugim otkrićima, drastično je pomjerio granice.
Tako se na našem kontinentu očekivani prosječni životni vijek uveliko bliži 80. godini, a slično dramatičan je i rast drugdje. Ipak, ne treba zanemariti činjenicu da i dalje postoje velike razlike, pa je tako prognoza za stanovnike Afrike, recimo, za 16,3 godine kraća nego ona za nas, žitelje Starog kontinenta.
A to vrijeme imamo za sebe
Iako slobodnog vremena teško da ikada može biti dovoljno, danas mnogo manje časova provodimo na radnom mjestu nego prethodne generacije.
To je posebno primjetno u razvijenim evropskim državama. Primjera radi, prosječna radna sedmica u Italiji, Belgiji i Francuskoj je već početkom 2000-ih pala ispod 40 radnih časova, a samo vijek ranije je trajala upola duže.
Ali, ne daj da to osujeti tvoj pesimizam!
Ako si i nakon sve ove priče i dalje nezadovoljna ili nezadovoljan nečim, ako još uvijek sumnjaš u kom pravcu se naš svijet ili barem društvo kreću ili te pogađaju nepravde sa kojima se susrećeš u njemu – odlično! Zahvaljujući baš takvima poput tebe će ove brojke i procenti za koju godinu izgledati još bolje.
