Bio pesimista ili optimista, život te ne priprema za svoje sitne i krupne pakosti. Zapravo, sve te silne tehnike pozitivnog mišljenja nikad nisu ni bile garancija da ti se nešto loše neće desiti. Pozitivne misli pomažu samo da lakše i brže ustaneš posle pada. Da gledaš pravo u zamišljeni cilj, a ne u oguljena kolena dok plačes: “Mama, vidi krv!”
Savladavanje onoga što se zove životna prepreka ne ide uvek i svima od ruke. Često nam nije isti ugao posmatranja problema. Ono što nekog peče do srži, drugog i ne okrzne usput. Drugačiji smo i to nije ništa čudno.
Čudno je što se utrkujemo u kukumavčenju i “veličini problema”. Kao da nije svima već jasno da je ovo podneblje pogodno za muku i kukumavku.
Čudno je što se s podozrenjem posmatraju ovi nasmejani. “Lako je njemu”, kaže se. A iza tog “lako” neretko je neotplaćen kredit, briga za bolesne roditelje, pomalo zbunjenu i u školi nesnađenu decu, zazor od šefa sa 3 razreda srednje škole i gomila neopeglanog veša. Iza tog “lako” često je čir na želucu koji samo što ne proradi, kamen u bubregu spreman da se zakotrlja, svakodnevne tahikardije i povišen krvni pritisak.
Iza svega toga uglavnom stoji život. Naslonjen na čoveka celom svojom težinom. Nekad jednostavno nesavladiv. Nekad jednostavno lep.
Jer nije suština u traženju smisla i nalaženju besmisla. Nije suština u beskrajnom ponavljanju afirmativnih misli koje ne osećaš i u koje ne veruješ.
Zapravo, štos je više dečiji no mađioničarski. Ne treba ti: ni magična formula, ni čaroban šešir i napitak.
Treba ti da sa jednakom snagom prigrliš one lepe stvari u životu kao što se vezuješ za one mučne i opterećujuće. Treba ti da si svestan, da si zaista tu kad ti se dete nasmeje, a ne samo kad odbija da jede ili pokupi igračke. Treba da razumeš da je sa buđenjem zaista počeo novi dan. Da je nekome i taj jedan dan dovoljan da promeni svoj život. Da nekog zavoli. Da od nekog lošeg čoveka zauvek ode. Da se ponovo rodi u nečijem pogledu i osmehu. Da zaista diše i živi.
Nisu to obične fraze. To su jednostavne lekcije kojima nas može naučiti bilo koje dete. Radi ono što ti prija. Igraj se. Čak i kad izgleda da radiš nešto ozbiljno. Spavaj dovoljno. Jedi kad si gladan. Trči. Budi u skladu sa onim što jesi.
Ako ne znaš šta je to, ko je osoba koja ispod tvoje kože spava, ni to nije strašno. Samo si predaleko otišao u zanemarivanju sebe. Zastani. Osvrni se. Lepo je pokraj tebe i u tebi. Primeti ga!
Pročitali ste Askinu priču. Legenda kaže da postoje priče koje ne daju odgovore na vaša pitanja, ali čije reči možete da osetite. U takvim pričama vežbate životnu magiju. Takva je Askina priča.