Mislim da je krajnje vrijeme za eru novog muškarca.
Muškarca koji će shvatiti da nije važno samo donijeti pare u kuću, nego donijeti zagrljaje. I ljubav, i prisutnost… Nije dovoljno skrbiti za krov nad glavom, važnije je izgraditi onaj nad svojim srcem, kao i srcem svojih ukućana.
Vrijeme je za muškarca koji se neće plašiti svojih emocija.
Kojemu najgore riječi neće biti kad od partnerice čuje “Mislim da moramo razgovarati”.
Muškarca koji može odabrati hoće li se pronaći u poslu, odgoju ili i u jednom i u drugom ili pak u nečemu trećem.
I moći će poslati u neku stvar sve pećinare koji će ga osuđivati zbog izbora.
Vrijeme je za očeve koji ne pomažu u odgoju, već odgajaju.
Koji ne pomažu u održavanju kućanstva, već se brinu za svoj dom.
Vrijeme je za muškarce će priznati da nešto ne mogu i ne znaju i shvaćaju da je u tome njihova snaga.
Vrijeme je za muškarce koji shvaćaju da je u redu biti ranjiv.
Koji shvaćaju da je svaki čin agresije zapravo čin slabića.
Vrijeme je za muškarce koji shvaćaju da je ravnopravnost sa ženama prirodno stanje.
Naša muževnost ne ovisi ni o autu, ni o širini bicepsa ni o debljini novčanika. Nego o veličini i zdravlju našeg srca i uma, ostalo je ukras.
Vrijeme je!
