U svjetionik “Lime Rock Light” Ida je prvi put ušla 1854. godine, kada je njen otac postao čuvar. Nakon samo nekoliko mjeseci, on je pretrpio moždani udar i nije više mogao da radi, pa su njegova žena i djeca preuzeli tu odgovornost. Ida je tada imala samo 12 godina.
Do svjetionika se nije moglo doći kopnom tako da je naučila da pliva i vesla. Njen zadatak je bio da svakog dana u čamcu prevozi mlađu braću i sestre do škole. Godine 1870, Ida se udala za kapetana Vilijema Vilsona (William Wilson), ali su se razveli nakon dvije godine braka. Poslije razvoda, Ida se vratila svojoj porodici u svjetionik.
Spasavanje ljudi
Ida je prvi put spasila ljudski život 1858. godine, ali javnost za to dugo nije čula. Spasila je četvoricu mladića čiji se brodić prevrnuo u blizini svjetionika. Sjela je u čamac i veslala do mjesta gdje su se nesrećni momci borili da ne potonu. Svakoga od njih je sama izvukla iz vode i odvela ih u svjetionik.
U martu 1869. godine je spasila dvojicu vojnika čiji se brod prevrnuo u snježnoj oluji. Iako je tada bila bolesna, Ida nije ni razmišljala o tome da bi trebala obući kaput, već je sa svojim mlađim bratom pojurila u čamac kako bi spasila vojnike. Za to junačko djelo dobila je kongresnu medalju i o njoj su pisale novine “New York Tribune”.
Te iste godine, Idu su posjetili tadašnji predsjednik Amerike Julisiz S. Grant (Ulysses S. Grant) i potpredsjednik Skajler Kolfeks (Schuyler Colfax). Njen otac je u to vrijeme još uvijek bio živ i zvanično je i dalje bio čuvar svjetionika. Uživao je u tome da broji posjetioce koji su dolazili da vide heroinu Idu.
Kada je 1872. godine umro Idin otac, ona i njena porodica su ostali u svjetioniku. Idina majka je postavljena za čuvarku svjetionika, no taj posao je zbog majčinog lošeg zdravstvenog stanja obavljala Ida. Sedam godina kasnije, Ida je i zvanično postala čuvarica svjetionika. Njena majka je umrla 1887. godine.
Iako Ida nije vodila bilo kakvu evidenciju o svojim spašavanjima, procjenjuje se da je kao čuvarka svjetionika “Lime Rock Light” spasila između 18 i 36 ljudi. O njenom junaštvu se pisalo u američkim časopisima, među kojima je “Harper’s Weekly” i cijeli svijet ju je smatrao heroinom.
U to vrijeme Ida je zarađivala 750 dolara i njena plata je bila najviša u Sjedinjenim Američkim Državama, u znak priznanja za njena junačka djela.
Sjećanje na Idu Luis

Godine 1906, Idu je Fond heroja Carnegie nagradio specijalnom penzijom od 30 dolara mjesečno iako je ona i dalje radila u svjetioniku. Umrla je u oktobru 1911. godine, nedugo nakon što je navodno pretrpjela moždani udar.
Bila je toliko poznata i cijenjena da su zastave u Njuportu, Rod Ajlandu bile spuštene na pola koplja, a hiljade ljudi je došlo da joj oda posljednju počast.
Rod Ajland je 1924. godine u Idinu čast promijenio ime malenog ostvra iz Lime Rock u Lewis Rock, a svjetionik je takođe nazvan po ovoj čuvenoj heroini. Danas se na tom mjestu nalazi i jedriličarski klub “Ida Lewis”.