Mladi slikar i muzičar Aljoša Buha iz Bijeljine jedan je od onih koji je u nedostatku posla u struci uspio svoj hobi pretvoriti u posao. Već sedam godina član je lokalnog rok benda “Arka”, a pored muzike bavi se i slikarstvom. Iza sebe ima nekoliko kolektivnih izložbi, a kao pobjednik prošlogodišnjeg Likovnog bijenala dobio je priliku da ovog ljeta u Muzeju Semberije pripremi i svoju prvu samostalnu izložbu.
Prije pet godina diplomirao je na Fakultetu poslovne ekonomije u Bijeljini, no, kako to obično biva, posla u struci još uvijek nema, pa su ga tako vijugavi životni putevi naveli da se posveti svojim hobijima, slikarstvu i muzici. Još u djetinjstvu obožavao je da zapaža detalje u prirodi i da ih prenosi na papir, vremenom je eksperimentisao, isprobavao nove tehnike, pa su tako i njegovi crteži dobijali moderniju notu.
“Još sa 5-6 godina sam volio da hodam po dvorištu, zapažam detalje i prenosim ih na papir. Tada je nastalo više od 100 crteža koji su se pretežno odnosili na prirodu. Prosto sam volio da crtam i nikada ta ljubav prema crtežu nije nestala. Tokom srednje škole crteži su počeli da dobijaju i neki moderniji karakter sa brojnim crtežima grafita i ponekim umjetničkim grafitom na zidu”, govori on za magazin Lola, i dodaje da je u tom periodu bio veoma zainteresovan za hip-hop kulturu.
Prije 3,5 godine želio je stricu napraviti unikatan poklon, pa je odlučio da naslika njegovu rodnu kuću, što je bilo okidač za nastavak slikanja.
“Nakon završene slike, zaljubio sam se u slikanje i počeo provoditi više vremena ispred platna. Još ranije sa crtežima nisam osjetio koji je dio dana kada se udubim u rad. Sada se to dešava i sa slikama. Počnem sliku u toku dana i dočekam svitanje”, priča nam ovaj mladić.
Najveću inspiraciju pronalazi u prirodi, pa se tako na njegovom slikarskom platnu najčešće nađu pejzaži, ali vrlo često voli da eksperimentiše ubacujući modernije motive. Iako su ljudi često zahtjevni, Aljoša vrlo lako izlazi na kraj sa njihovim željama i otkriva da više voli uraditi narudžbu, nego prodati gotovu sliku.
“Najviše volim da slikam pejzaže, odnosno prirodu. Ponekad eksperimentišem i pokušavam da ubacim neke modernije motive. U posljednje vrijeme sam zainteresovan za radove koji se sastoje iz više platana. Interesantno mi je to da ljudi nisu zapažali i posvećivali više pažnje na moje radove dok nisam prešao sa papira na platno. Sa slikanjem su počele da se javljaju i želje ljudi da im uradim radove. Naravno najviše traže pejzaže. Na neki način mi je i draže uraditi narudžbu nego prodati gotovu sliku, jer taj rad približim više ukusu te osobe”, govori nam on.
Pokvarene gramofonske ploče kao unikatni satovi
“Radeći neke radove za sebe, ljudi dobiju ideju kako da ukrase svoj dom sa nekom slikom. Iz zezanja sam prije dvije godine oslikao gramofonsku ploču i napravio od nje sat. Ljudi su počeli da traže ovakve unikatne satove. Mogu slobodno reći da su to radovi koje načešće ljudi i traže. Prije godinu dana sam na ideju jedne djevojke iz Vlasenice, uz pomoć majke koja je šivala, uradio torbu sa gramofonskim pločama. Krenuo sa i sa tom vrstom narudžbi, ali nažalost, moram napraviti pauzu dok ne nabavim majci bolju mašinu za šivenje”, kaže Aljoša.
Najčešće voli da slika akrilnim bojama, ali svakako tu su i neke od standarnih tehnika poput grafitne olovke ili tuša. Zahvaljujući svojoj radoznalosti i svestranosti nije ograničen na samo jednu podlogu, pa tako vrlo često mimo platna i gramofonskih ploča voli da slika na drvetu i zidu, i uvijek je radoznao da otkriva kako će se boje ponašati na nekoj novo podlozi.
“Baziran sam akrilnim bojama, bilo da je u pitanju akrilna boja za slikanje na vodenoj bazi ili akrilna boja na nitro bazi u spreju. I dalje s vremena na vrijeme koristim grafitnu olovku, bojice i flomastere. Akrilna boja mi je praktična jer se brzo suši, pa mogu preko toga uraditi nove detalje. Pretežno sam pravim i zatežem platna. Tek kada nemam vremena za pravljenje platna, onda ga kupim”, priča on.
Stvara na papiru, drvetu, gramofonskim pločama, platnu, zidu i uvijek ga zanima kako će se boja ponašati na određenoj površini.
“Prije neki dan sam uradio crtež sa kredom u Muzeju u Bijeljini u okviru manifestacije ‘Noć muzeja’. Kroz igru sa djecom koja su tada crtala kredom, zainteresovala me je i ova tehnika jer na specifičan način omogućava sjenčenje. Još nisam probao da slikam uljanim bojama, ali vjerujem da ću pokušati u bliskoj budućnosti.”
Dekorativno oslikavanje zidova
Kako bi svoj dom ili radni prostor učinili što prijatnijim za boravak, sve je više onih koji se odlučuju za oslikavanje različitih motiva na zidovima, pa tako i Aljoša dobija sve više ponuda za ovaj posao. Najčešće su to ponude u Bijeljini, ali ima i onih van nje. Do sada je uglavnom oslikavao reklame za lokalne firme, ali tu su i oni koji jednostavno žele nekim kreativnim motivom osvježiti prostor u kojem borave. Zajedno sa kolegama iz Udruženja likovnih umjetinika Sveti Luka sproveo je akciju kojom su dali svoj doprinos uljepšavanju prostorija Udruženja “Drugačiji svijet”, tako što su na zidovima oslikali nekoliko motiva.
Nedavno je oslikavao zid stomatološke ordinacije u centru grada sa reklamom, ali tu je još nekoliko novih ponuda van Bijeljine, koje će kako i sam kaže morati da sačekaju, jer je trenutno okupiran pripremom izložbe.
Poznanstvo sa bendom Crvena Jabuka
Pored toga što se bavi slikarstvom, njegova druga velika ljubav je muzika. Kako kaže, sve je počelo od jedne bas gitare na kojoj je svirao njegov pokojni polubrat Aljoša, po kojem je i dobio ime.
” Moj pokojni polubrat, svirao je u Kongresu i prvoj postavi Crvene jabuke. Kada su 1986. godine krenuli na koncert koji je trebalo da se održi u Mostaru, desila se saobraćajna nesreća i moj brat je poginuo zajedno sa Draženom Ričlom. Interesujući se ko je bio moj brat, kakva je bila osoba i koja su bila njegova interesovanja, počeo sam i sam da sviram njegovu bas gitaru. Ona je probudila ponovno moje interesovanje prema muzici koje sam izgubio nakon završetka osnovne muzičke škole i prestanka sviranja klavira”, priča Aljoša.
Muzika mu je donijela poznanstvo sa članovima benda Crvena jabuka, na čijim koncertima je nekoliko puta bio gost.
“Kada sam se upoznao sa bendom Crvena jabuka, izrazili su želju da gostujem na nekoliko njihovih koncerata. To je za mene bilo jako emotivno. Sa jedne strane želim da saznam što više o bratu, a sa druge strane mi je drago što na neki način mogu da nadoknadim jedan veliki gubitak.”
Prije sedam godina Aljoša je počeo da svira sa rok bendom Arka, koji uglavnom izvodi obrade domaćih i stranih rok pjesama. Često sviraju u nekim od bijeljinskih lokala, ali njihove svirke možete slušati i u drugim gradovima širom BiH. Nastupali su na brojnim festivalima, a prije dvjie godine dobili su prvu nagradu u kategoriji bendova na takmičenju “Otvorena scena”, koje se svake godine održava u Bijeljini.
“Arka pretežno izvodi obrade rok pjesama sa primjesama drugih alternativnih žanrova. Zbog mijenjanja članova benda nismo do sada bili u mogućnosti da ozbiljnije pristupimo snimanju autorskih pjesama.”
Prva samostalna izložba
Ono što poslednjih mjeseci okupira Aljošu je njegova prva samostalna izložba koju priprema krajem juna u Muzeju Semberije. Posjetioci izložbe imaće priliku da vide brojne unikatne radove na platnima, minijature, crteže, satove, ali i fotografije radova koje je oslikao na zidu. Kako kaže, nije htio da izložbu ograniči na samo jednu temu, pa je zato nastojao da kroz svoje slike provuče različite motive u duhu vremena u kojem živimo.
“Kao pobjednik Bijeljinskih bienala koje se održavaju svake druge godine, dobio sam kao nagradu organizaciju samostalne izložbe. Od oko 100 radova najviše će dominirati unikatni radovi na platnima. Takođe ću predstaviti minijature, crteže, satove i fotografije radova koje sam uradio na zidu. Ne želim da izložbu ograničim na jednu temu, kroz slike sam provukao različite motive u duhu vremena u kojem živimo. Nisam planirao predstavljati neku novu tehniku, ali sam na pojedinim slikama ekperimentisao sa formama i odstupao od standardnih četvrtastih platana. Veliki broj radova nisam nigdje objavljivao, kako bih ih premijerno pokazao na izložbi.”
Iako se danas od umjetnosti ne može mnogo zaraditi, Aljoša je zadovoljan što kroz svoje hobije uspjeva ostvariti i neku zaradu, priznajući da se to ne može porediti ni sa jednim pravim poslom, ali da nikada ne bi zapostavio umjetnost ukoliko jednog dana dobije posao u struci.
“Nažalost, iako stalno pokušavam, ne mogu da pronađem posao ili neki vid prakse kao ekonomista. Kroz ono što volim da radim u slobodno vrijeme sam počeo da zarađujem, ali to i dalje ne može da se poredi sa jednim pravim poslom. Nije mi žao što sam završio ekonomiju, ali ne krijem da volim i umjetnost. Smatram da je osoba vrijednija, ako posjeduje više različitih znanja i vještina iz različitih oblasti. Zbog toga ne želim da biram između to dvoje”, navodi on za kraj našeg razgovora.
Prva samostalna izložba bijeljinskog slikara Aljoše Buhe biće otvorena 23. juna u Muzeju Semberije u Bijeljini. Do tada, neke od njegovih radova možete pronaći na Aljošinoj fejsbuk stranici ArtPage by Aljoša Buha.
