Piše: Razija Čolaković
Internet već danima gori zbog neke žene, Mirjane Pajković, čini mi se iz Crne Gore, čiji su intimni snimci dospjeli u javnost.
Pojma nemam ko je ta žena. Koliko sam uspjela ispratiti, radi se o političarki koja je bila u intimnoj vezi s političarem, i to iz samog vrha države.
Iskreno?
Taj dio me uopšte ne zanima. Ko su, šta su, čiji su i za koga rade, potpuno nebitno.
Kada je intima u pitanju, da je u pitanju i baba Mara iz nekog zabačenog planinskog sela, bila bi jednako razapeta po internetu. U tome smo, nažalost, vrlo dosljedni.
Ovaj tekst pišem kao žena. Prije svega, kao ŽENA.
Nisam pročitala nijedan jedini tekst u kojem je neko stao u odbranu te žene. Ne opravdavam ništa, ne ulazim u tuđu intimu, ali kao žena stajem u odbranu od njenog javnog linča koji sprovode licemjerni moralisti.
Oni isti koji u svojim telefonima imaju privatne snimke, samo, eto, njihovi još nisu „slučajno“ završili u javnosti.
Zlo od licemjera.
I ne, ovdje više nije riječ samo o osudi. Najgore su poruke i komentari kojima se žena sistematski psihički gazi, ponižava i gura u beznađe.
To nisu stavovi. To nije kritika.
To je brutalno verbalno nasilje. Ljudi koji takve komentare pišu svjesno ili nesvjesno pokušavaju ženu slomiti i to ih, izgleda, posebno zabavlja.
Hrane se njenim stidom, suzama i osjećajem poniženja.
A govorimo o ženi koja je majka dvoje djece. Majka dva sina. Od kojih jedno dijete s posebnim potrebama.
Da li iko od tih tastatura-junaka i samoproglašenih čuvara morala razmišlja o posljedicama svojih riječi? Ili im je važnije da budu dio rulje?
Kakva bih ja bila borkinja za prava žena kada bih na ovo šutjela?
Povraća mi se od licemjera s interneta koji se utrkuju ko će je žešće osuditi, dok se dotični gospodin gotovo i ne spominje. O tome kako je snimak uopšte dospio u javnost, ni riječi.
Jer lakše je, naravno, okriviti ženu.
Sve se, u suštini, svodi na jedno: kriva je.
Tačka.
I tu se njihova „moralna analiza“ završava. Malo je riječi kojima mogu opisati svoje gađenje prema tom dijelu primitivnog svijeta koji još uvijek misli da žena nema pravo na tijelo, intimu i grešku.
Da skratim:
Mirjana, ubiti se nećeš, jer nemaš zbog čega.
Tvoje tijelo je tvoje pravo. Tvoja intima nikoga ne treba zanimati.
I ne, problem nije u snimanju. Svi snimaju. Najviše snimaju upravo oni koji ti danas sude.
Jedina „krivica“ je što si pogrešnim ljudima vjerovala.
A ovi drugi neka slobodno nastave glumiti moralne vertikale.
Ispod te maske ionako se vidi samo bijeda.
Mirjana nije problem.
Problem je društvo koje ženu kažnjava zbog intime, a šuti pred izdajom, nasiljem, ubistvima i licemjerjem.
Nije sramota pogriješiti kao žena. Sramota je izgubiti ljudskost kao rulja.
Dakle, greška je ljudska. Rulja je izbor!
