Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine prekršilo je pravo Ane Kotur Erkić da bude izabrana u Vijeće osoba s invaliditetom BiH, odnosno, tačnije rečeno, prema presudi Suda BiH Ministarstvo je izvršilo diskriminaciju.
Prema navodima iz presude koju je donio Sud Bosne i Hercegovine 11. maja ove godine, a na osnovu tužbe Kotur Erkićeve zbog načina sprovođenja izbora i imenovanja predstavnika Vijeća, diskriminacija je utvrđena time što je kao eliminacioni uslov Ministarstvo postavilo obavezno članstvo u organizacijama osoba sa invaliditetom.
“Time je povrijeđeno njeno pravo na slobodu udruživanja iz člana 11. Evropske konvencije o ljudskim pravima i pravo na jednakost postupanja iz člana 2. Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine”, stoji u prvostepenoj presudi Suda BiH.
Kako je tekao izbor članova Vijeća osoba s invaliditetom?
Da bi sve bilo jasnije vratićemo se nekoliko godina unazad, tačnije u 2023, kada je Ministarstvo objavilo javni poziv za izbor članova i članica Vijeća za osobe s invaliditetom Bosne i Hercegovine.
Na pomenuti poziv prijavila se i Kotur Erkićeva, pravnica i borkinja za ljudska prava, te osoba sa cerebralnom paralizom, dokazujući stručnost, lični invaliditet i tražene reference. Naknadno, upitana je “koji invaliditet predstavlja”, na šta je naglasila da ne predstavlja invaliditet i da ima ekspertizu u pravu osoba s invaliditetom i članstvo u Savezu paraplegičara, oboljelih od dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida Republike Srpske, uključujući članstvo brčanskog udruženja.
Nedugo nakon toga, odnosno 10. januara 2024. godine, Ministarstvo je obavijestilo kandidate da su tri prijave, od 27, neosnovane, među kojima i Kotur Erkićeve.
Kako se Ministarstvo branilo pred sudom?
U odgovoru na tužbu Ministarstvo je putem zakonskog zastupnika osporavalo tužbeni zahtjev, ističući da njihova odluka ne sadrži diskriminatorne odredbe, već da se, upravo suprotno, nastoji povećati saradnja s organizacijama i udruženjima osoba s invaliditetom kroz uključivanje njihovih predstavnika u Vijeće.
U svojoj odbrani oni su naveli da smatraju da su pravilno postupili što su odbacili prijavu Kotur Erkićeve jer nije ispunjavala uslov da je predstavnik udruženja.
Međutim, sud je odlučio drugačije, odnosno utvrdio je da je Ministarstvo u postupku izbora člana Vijeća postupalo diskriminatorno prema Kotur Erkićevoj.
Šta nakon presude poručuje Ana Kotur Erkić?
O svemu ovome smo razgovarali i sa Anom, koja za “Nezavisne novine” ističe da presuda sama po sebi znači više pobjeda.
“Potvrđena je diskriminacija, onako kako sam ukazivala godinama na nju, jer je kompletan postupak bio usmjeren na podobne predstavnike organizacija osoba s invaliditetom ili roditelja osoba s invaliditetom, na osnovu pripadnosti tim organizacijama. To su ljudi koji su poznavanje prava osoba s invaliditetom stekli kroz lično iskustvo i pripadnost organizaciji, ne kroz stručnost koju imaju po zanimanju, po poznavanju propisa, po posebnom isticanju u promjenama koje su potrebne osobama s invaliditetom”, kaže ona.
Kako dodaje, iz Brčkog je izabran muškarac koji ima dijabetes, ali nema invaliditet.
“Jer, eto, njegov dijabetes nekad može dovesti do invaliditeta i vodi udruženje, a u istupima je pokazao da apsolutno ne poznaje prava osoba s invaliditetom, a moj stvarni, cjeloživotni i sadašnji invaliditet i stručnost nisu bili bitni jer nisam išla ispred organizacija. S druge strane, postavljena je ozbiljna brana budućim izborima ovog tipa – ne dopušta se takav način sprovođenja propisa”, objašnjava Kotur Erkićeva za “Nezavisne novine”.
Prema njenim riječima, za nju je najstrašnije što je tokom postupka pokazano da su žalbe koje je prethodno zbog ovog slučaja upućivala ombudsmanima prikazane i razmatrane od strane takvog saziva Vijeća, koje je reklo da to nije diskriminacija.
“Od ljudi koji bi trebalo da budu profesionalci, eksperti u zaštiti ljudskih prava osoba s invaliditetom, trebalo bi da možemo očekivati stvarno zalaganje za prava osoba s invaliditetom, umjesto šutnje i podobnosti”, navodi ona i dodaje:
“Konačno, činjenica da je tuženo ministarstvo za ljudska prava, po osnovu diskriminacije, po zakonu koji je osnova njihovog djelovanja i da je sud utvrdio da su prekršili i domaće i međunarodne propise govori koliko struke, znanja i profesionalnosti, a ne podobnosti, nedostaje u institucijama”, zaključuje ona za “Nezavisne novine”.
