Svakodnevno mnogi ljudi postavljaju sebi isto pitanje: zašto zaboravljamo?
Kada očajnički tražimo naočare, novčanik ili ključeve, poželimo da imamo fotografsko pamćenje.
Međutim, prema riječima profesora Čarana Ranganata, naš mozak nije napravljen da pamti baš sve – već upravo suprotno.
U knjizi „Zašto pamtimo: Nauka o sjećanju i kako nas oblikuje“, o kojoj piše The Guardian, Ranganat objašnjava da je zaboravljanje važan dio načina na koji ljudski mozak funkcioniše.
„Zapravo, većina onoga što doživimo tokom dana vjerovatno će biti zaboravljena za manje od 24 sata. I to je dobra stvar. Zamislite sve prolazne susrete sa ljudima koje više nikada nećete vidjeti, vrijeme provedeno čekajući u redu u supermarketu ili neprijatne trenutke u prepunom liftu. Kada bi naš mozak čuvao svaki detalj svakog iskustva, bilo bi gotovo nemoguće pronaći informacije koje su nam zaista potrebne među gomilom beskorisnih podataka“, navodi Ranganat.
Pamćenje nije arhiva prošlosti
Ako pamćenje nije zamišljeno kao savršena arhiva svega što smo doživjeli, čemu onda služi?
Ranganat ističe da je više od 25 godina proučavao epizodičko pamćenje – sposobnost prisjećanja prošlih događaja.
Kako objašnjava, pionir kognitivne psihologije Endel Talving opisao je epizodičko pamćenje kao jedinstvenu ljudsku sposobnost „mentalnog putovanja kroz vrijeme“, koja nam omogućava da se jednako lako vraćamo u prošlost kao što zamišljamo budućnost.
„Kada se prisjetite nekog bogatog sjećanja, imate osjećaj kao da ste se vratili na određeno mjesto i u određeni trenutak svog života. Miris svježe pečenog peciva može vas podsjetiti na doručak kod bake, a neka pjesma može prizvati uspomenu na prvi poljubac“, piše autor.
Istraživanja pokazuju da se prilikom prisjećanja mozak djelimično vraća u stanje u kojem je bio kada je uspomena nastala, zbog čega prošli događaji djeluju iznenađujuće stvarno.
Upravo zato, kada izgubite ključeve ili neki drugi predmet, korisno je da se u mislima vratite na mjesto gdje ste ih posljednji put vidjeli. Prisjećanje slika, zvukova i misli iz tog trenutka često olakšava pronalaženje izgubljene uspomene.
Sjećanja nam pomažu da se snađemo u sadašnjosti
Mentalno putovanje kroz vrijeme nije važno samo zbog prošlosti, već nam pomaže i da razumijemo sadašnji trenutak.
Ranganat navodi primjer osobe koja se, zbunjena zbog džet-lega, probudi u hotelskoj sobi. Nakon što se prisjeti gdje se nalazi i zašto je doputovala, ponovo stiče osjećaj sigurnosti i može mirno da nastavi da spava.
Kod osoba oboljelih od Alchajmerove bolesti taj mehanizam je ozbiljno narušen, pa se često osjećaju dezorijentisano, kao da su izgubile osjećaj prostora i vremena.
Zašto pamćenje slabi s godinama
Epizodičko pamćenje omogućava nam i da zamišljamo alternativne scenarije – da razmišljamo šta bi bilo da smo u prošlosti donijeli drugačije odluke.
Međutim, ta sposobnost s godinama postepeno slabi.
Ranganat objašnjava da je jedan od razloga razvoj prefrontalnog korteksa, dijela mozga koji učestvuje u formiranju i korišćenju epizodičkog pamćenja.
Kod ljudi se prefrontalni korteks razvija tokom djetinjstva i adolescencije, punu zrelost dostiže tek u mlađoj odrasloj dobi, a zatim njegova funkcija polako počinje da opada, već od tridesetih godina života.
„Starenje pomalo liči na neispravnu vremensku mašinu koja nas povremeno pošalje na pogrešno mjesto“, slikovito opisuje autor.
Možda mozak radi upravo ono što treba
Ipak, Ranganat smatra da slabljenje epizodičkog pamćenja ne mora biti mana.
Prema njegovom mišljenju, evolucija je prilagodila mozak različitim životnim dobima.
Mlađim odraslim osobama bilo je važno da pamte nove informacije – gdje pronaći hranu, razlikovati saveznike od neprijatelja ili brinuti o porodici. Starije generacije, s druge strane, imale su drugačiju ulogu – da prenose iskustvo i mudrost stečenu tokom života.
Zbog toga stvaranje novih uspomena s godinama postaje manje važno od korišćenja znanja koje smo već stekli.
„Sljedeći put kada se zapitate: ‘Zašto sam tako zaboravan?’, možda će vas utješiti pomisao da vaš mozak vjerovatno radi upravo ono za šta je evoluirao“, zaključuje profesor Čaran Ranganat, prenosi Politikin magazin.
