STRAH od odvajanja od roditelja, poznat kao separacijska anksioznost, normalan je dio dječjeg emocionalnog razvoja. Manifestira se plačem, vriskom ili čvrstim držanjem za roditelja koji odlazi, a neka djeca tu fazu prolaze intenzivnije od drugih. Iako s vremenom prolazi, ako tjeskoba postane ozbiljna i potraje, može se raditi o poremećaju separacijske anksioznosti.
Prvi susret s odvajanjem
Roditelji se sa separacijskom anksioznošću djeteta najčešće susretnu pri polasku u vrtić ili kada ga prvi put ostave na čuvanju. U oba slučaja dolazi do fizičkog razdvajanja koje kod djeteta izaziva emocionalni nemir.
Malo dijete može vrlo burno reagirati na odvajanje, pogotovo ako mu je to prvo takvo iskustvo. Ono još ne shvaća da će se roditelj vratiti, što narušava njegov temeljni osjećaj sigurnosti i potiče ga na plač i otpor.
Razvojna faza koja prolazi
Većina djece preraste separacijsku anksioznost do otprilike treće godine. To ne znači da se ona ne može pojaviti i kasnije, osobito kod djece koja su po prirodi plašljivija. Ova faza emocionalnog razvoja počinje kada dijete usvoji koncept stalnosti objekta – spoznaju da stvari i ljudi postoje čak i kada ih ne može vidjeti ni čuti.
Iako anksioznost s vremenom obično nestane, slični se osjećaji mogu ponovno javiti i kod predškolske djece, primjerice zbog bolesti, stresa, polaska u školu ili velikih promjena u obiteljskoj rutini.
Kako olakšati rastanke
Svako je dijete jedinstveno i ne postoji točno određeno vrijeme kada će se tjeskoba pojaviti ili nestati. Ponekad nestane jednako brzo kao što se i pojavila, ali nekoj djeci treba više vremena da prihvate odsutnost roditelja. Moguće je i da se anksioznost vrati nakon što je već prošla, ako dođe do promjene rutine zbog selidbe, godišnjeg odmora, bolesti ili razvoda.
Strah od odvajanja obično se smiri unutar nekoliko dana ili tjedana, čim dijete shvati da je rastanak normalan i da se roditelj uvijek vraća. Taj se period može olakšati pripremama i ritualima. Pomažu igre skrivača kod kuće, kratki pozdravi i mahanje na odlasku te razgovor o osobi koja će čuvati dijete, prilagođen njegovoj dobi.
Dobar pristup je i postupno upoznavanje s vrtićem, poput šetnje oko zgrade, razgledavanja prostora i upoznavanja odgojitelja. Važno je i da roditelji pri rastanku ostanu smireni i sigurni jer dijete osjeća njihovu napetost.
