Jeste li ikada naručivali ili plaćali nešto preko interneta? A zašto?
Online trgovina je u stalnom rastu. Procjenjuje se da će uskoro svaka druga kupovina biti obavljena preko interneta. Naša zemlja ne zaostaje za razvijenim zemljama po tehničkim rješenjima. S druge strane, prepreke za procvat online trgovine su mnogobrojne. Počinju sa skupom dostavom a završavaju sa nerazvijenim i neuređenim tržištem. Međutim, najveća prepreka za više online plaćanja i narudžbi je – strah.
Ljudi na ovim prostorima se uglavnom ne osjećaju ugodno pri online kupovini. Plaše se kupovine na internetu zbog raznih priča, iskustava i anegdota o krađi i zloupotrebi podataka. Sljedeći strah je da neće dobiti proizvod ili uslugu koju su naručili i platili. Oba straha su razumljiva. Oba su posljedica straha od nepoznatog.
Na ovim prostorima je još mnogo nepismenih. Osim sumornih brojki na ovim prostorima skoro 30 godina traju krize, predratna i ratna stanja, zaoštravanja odnosa i prevare. Takvo stanje ovo tlo čini još plodnijim za stvaranje nepovjerenja prema svemu novom. Prema investicionim fondovima, privatizaciji, internetu, ljekovima pa i online trgovini. Treći razlog su kombinacija donedavno očajne infrastrukture za internet i informatičke (ne)pismenosti. Većina naših građana posnosno tvrdi da zna da radi na računaru. Istina je da veliki dio jedva snimi neobrađen dokument i koristi fejsbuk. O ECDL licencama da ne pričam. Ovi podaci zahtjevaju mnogo ozbiljniju analizu od ovakvog teksta. Svjestan sam da rizikujem da izgledam površan ali na ovome se neću mnogo zadržavati.
Kao posljedicu straha od svega, na ovim prostorima imamo autističan odnos većeg dijela društva prema prema plaćanju i poslovanju preko interneta.
Moj motiv da plaćam online je što ne treba da idem banku ili poštu pa da čekam u redu tek da platim račune. Sve mogu platiti iz kuće ili u hodu, uz uglavnom, niže naknade. Potreban mi je samo pristup internetu. Slično je i sa naručivanjem knjiga preko interneta. Iz razgovora sa prijateljima, koji sigurno nisu mjerodavan uzorak, ali su barem uzorak, analizirao sam razloge “za” i “protiv” online trgovine i plaćanja preko interneta.
Mnogo ljudi preko interneta kupuju odjeću i obuću. Drugi su protiv toga. Razlog je strah da neće izabrati željenu veličinu, boju i materijal. Druga grupa će rado kupiti knjige, kozmetiku i ulaznice za razne događaje. Međutim, većina ljudi koji imaju iskustva sa online kupovinom ističu da kada očekuješ robu iz inostranstva možeš da imaš nepredviđene troškove poput carine. Osim toga, ljudi nemaju povjerenje da su informacije na sajtu, sa kojeg naručuju, tačne. S tim u vezi, brinu da će željeni proizvod, čak i ako im neoštećen stigne u ruke, koštati više nego što očekuju. Realno, čak i kada sa sigurnošću utvrdimo cijenu sa dostavom proizvod se može oštetiti prilikom transporta. Još gore, može se desiti da ne dobijemo baš onakav proizvod kakav smo naručili. Pogotovo kada naručujemo polovne stvari.
Da bismo izgbegli ovakve neprijatnosti treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. Prvo, treba provjeriti da li postoje navedeni telefoni i mejlovi ljudi iz prodaje. U kontaktu sa njima treba da provjerimo uslove dobavljanja. Takođe, treba provjeriti web stranice i profile na društvenim mrežama prodavača. Interesantno je da većina njih zaista brzo odgovara na upite na fejsbuku. Još važnije, postoji mnoštvo sajtova na kojima možete provjeriti kredibilitet nekog sajta odnosno da li je lažan ili ne. Najvažnije, ukoliko korisnik nije zadovoljan isporučenim proizvodom postoje Zakon o zaštiti potrošača i rokovi za reklamaciju. Postoje u zemlji. Ako naručujete iz inostranstva ovo može da bude problem. Mada, vjerovatnoća da vam dobijete bofl proizvod je obrnuto proporcionalna kredibilitetu sajta. Zgodan trik ljudi koji često naručuju i plaćaju preko interneta je da se provjeri sajt sa kojeg se naručuje poput ekstenzije za Firefox. Ovaj dodatak pokazuje validaciju sajta, od lokacije servera do “whois” podataka, pronalazi slične sajtove i recenzije kupaca.
Oni koji ne brinu da će dobiti ciglu upakovanu u kutiju plaše se da otkriju podatke sa svoje platne/kreditne kartice nekom zlonamjernom hakeru. Vaše podatke ne treba da zna niti da posjeduje niko osim vas i vaše banke. Sajtovi koji traže podatke koji nisu potrebni za transakciju, a mogu da iscure, su – pervara. Zaobilazite ih. Takođe, ne šaljite fotografisane i skenirane kartice nikome.
Stvarna prednost plaćanja elektronskim putem je što u svako doba imate pregled stanja i plaćanja na računu sa detaljima depozita.
Većina online servisa banaka omogućavaju preglede o stanju kredita i dospjelih obaveza po računima. Dakle, zahvaljujući internet bankarstvu na jednom mjestu imamo potpunu kontrolu nad svim računima i transakcijama.
Kako bi obezbjedili tajnost plaćanja banke klijentima najčešće daju tokene ili šalju sms na telefon sa šifrom. Radi se o šiframa koje je potrebno upisati za potvrdu plaćanja. Pomoću šifre se odobrava transakcija. Uglavnom, svi servisi pošalju sms kao potvrdu završetka transakcije. Još jednostavnije, većina banaka nam nudi i da skinemo aplikaciju koja olakšava plaćanje. Dakle, čak i kada neko želi da plati sa vašeg računa neće moći bez te šifre. Ako vam ukradu i telefon i karticu onda ste baš u problemu. Zato se preporučuje da ni kartice, ni tokene ni telefon ne posuđujete.
Najdraža meta cyber lopovima su ljudi koji neoprezno i neodgovorno koriste mogućnosti XXI vijeka. Sigurno ste već čuli za tzv. phishing. Znate ono kad prevaranti pošalju mejl za koji se čini da je važno obavještenje iz banke. U mejlu se navodi kako je kao posljedica nekih razloga došlo do problema sa vašim računom ili karticom. Često se navode bezbjedonosni razlozi, blokada računa ili slično. Od vas se traži da upišete svoje lične podatke, broj računa, PIN ili slično na web stranicu “banke”. U mejlu je priložen link na lažnu stranicu. Kada korisnici kliknu na link, otvori se sajt koji zaista izgleda kao stranica banke ili čak stranica na fejsbuku. Međutim, kada upišete svoje podatke kriminalcima predajete lične podatke. Te podatke oni poslije mogu iskoristiti za pražnjenje bankovnih računa, krađe identiteta ili ih mogu prodati. Savjet da se ovo zaobiđe je da u bookmarks imate snimljen sajt preko kojeg plaćate i da ulazite samo tako na njega.
Cyber kriminalci do podataka korisnika mogu doći i putem trojanaca, malvera i kilogera – alata koji prate sve što upisujemo putem tastature. Na taj način mogu dobiti korisnička imena, lozinke, šifre i razne druge informacije. Ove prevare najčešće se izode napadima na račune i/li naloge korisnika. Ljudi često i ne znaju da su „pokupili virus“. Dakle, nikada ne otvarajte linkove iz mejlova ili SMS-ova za koje se čini da su ih poslale banke. Ako ste dobili tako nešto od banke treba da znate o čemu se zaista radi.
Za kraj, tokom narudžbe preko interneta uvijek treba provjeriti da li je moguće stupiti u kontakt sa ljudima iz prodaje. Kada utvrdite da je neki sajt pouzdan memorišite ga u bookmark. Poslije toga uvijek mu pristupajte preko snimljene adrese. Kartice, tokene ni telefon ne posuđujete. Ne otvarajte linkove iz poruka za koje se čini da su ih poslale banke. Ako ste dobili tako nešto od banke provjerite o čemu se zaista radi. Za one koje se plaše a htjeli bi da probaju kako izgleda naruičivanje i plaćanje preko interneta preporučujem da probaju da naruče hranu preko Donesi.com. Za pet maraka barem će klopati bez motanja po kuhinji.
