Djevojčice će u Iraku, izvjesno je, u buduće u brak moći da stupe već sa devet godina.
Da, njih šta o tome misle tamo niko ništa ne pita; one su svakako, usljed višegodišnjih oružanih sukoba, nesigurnosti i siromaštva u koju je njihova zemlja ogrezla, u potpunosti obespravljene.
Za brak je po zakonu u Iraku potrebno da supružnici imaju 18 godina, ali djevojke uz dozvolu roditelja mogu da stupe u brak već u 15. godini. Uz to, Irak je zemlja u kojoj se jedna od pet djevojčica udaje prije punoljetsva.
Sada se neko dosjetio da tu, ionako mučnu stvarnost, dodatno uredi slovom zakona. Naime, takav zakon koji bi omogućio da se Iračanke udaju sa devet godina bi dozvolio sveštenicima da odobravaju takve zajednice, što je izazvalo demonstracije organizacija za prava žena i raznih aktivista u Iraku.
I zvaničnici Ujedinjenih nacija(UN) upozoravaju da će taj nacrt zakona uticati na djevojčice i dječake koji već nose traume iz ratnog djetinjstva.
“Dječaci i djevojčice u Iraku su već žrtve teških trauma zbog višegodišnjih oružanih sukoba, a sada prijete da će im oduzeti i djetinjstvo“, kaže Virdžinija Gaba, specijalna izaslanica UN za djecu u oružanim sukobima, i dodaje da iračka vlada treba da preduzme sve potrebne mjere da zaštiti svu djecu tako što će spriječiti usvajanje ove politike koja može još više da im naškodi.
Kontroverzni nacrt zakona je odobrio irački parlament.
“Prijedlog ovog zakona samo će još više podstaći unutrašnje sukobe u Iraku, dok zemlja još pokušava da izliječi rane koje je stvorilo seksualno nasilje Islamske države i drugih strana u sukobu”, upozorava Gaba.
Nasilje, silovanje, zlostavljanje, izrabljivanje i vjerojatna prerana smrt: posljedice preranog braka u koje se tjeraju djevojčice su užasne i dobro poznate. Time im je uskraćena prilika da se obrazuju i razvijaju, a njihovo zdravlje je ugroženo.
Prema podacima UNICEF-a, svake godine 15 miliona djevojčica stupa u brak, neke od njih su jedva navršile deset godina. Moraju napustiti školu, brinuti se za domaćinstvo i supruga kojeg prije toga nikad nisu vidjele. I ostaju trudne, iako njihovo tijelo još nije spremno za to.
Foto: Pinterest.com
Ipak, u svijetu duvaju i neki pozitivniji vjetrovi. Naime, na osnovu Konvencije UN-a o pravima djece, u većini zemalja brak je dozvoljen tek nakon navršene 18. godine. Između 2015. i 2017. su svoje propise promijenile i zemlje poput Čada, Malavija, Zimbabvea, Kostarike, Ekvadora ili Gvatemale i dozvoljavaju brak samo punoljetnima.
Takođe, u Pakistanu se sredinom mjeseca očekuje glasanje u parlamentu kojim bi odzonilo maloljetnim brakovima. Naime, ovo je jedna od zemalja u svijetu u kojima je ova praksa najprisutnija – skoro svaka četvrta djevojčica se uda prije 18 godine – ali su nakon dugogodišnjih lobiranja ženskih i grupa za zaštitu prava djece, neki zakonodavci pokrenuli inicijativu da se postojeća praksa mijenja.
Osam odsto pakistanskih žena starosti od 20 do 24 godine rodi prije nego što napuni 18 godina, a svakih 20 minuta jedna žena u Pakistanu umre tokom porođaja ili usljed komplikacija u trudnoći.
Mada, samo zakonsko uporište nije dovoljno, jer u zemljama koje poznaju maloljetničke brakove, oni su često Gordijev čvor religije, kulture i društvenog ustrojstva, odnosno patrijarhata. Uz to, prisilnom braku posebno pogoduju i siromaštvo i ratni sukobi – najčešće žrtve su djevojčice sa sela i iz siromašnih porodica.
Stoga je socijalna i ekonomska sigurnost preduslov da svijet iščistimo od maloljetničkin, prisilnih brakova. A cilj UN-a je da takva slika u svijetu bude do 2030. godine.
