Prema pisanju žurnala “Pediatrics”, ova djevojčica je najranije rođena beba.
Prije nego što je donijela svoju kćerkicu na svijet, Courtney je pokušavala da na Internetu pronađe majke koje su rodile u 21 sedmici trudnoće.
“Bilo je tu priča o bebama rođenim u 22. ili 23. sedmici, ali nijedna nije došla na svijet u 21. nedjelji trudnoće. Znala sam da su šanse za to da ona preživi jako male”, priča Courtney.
Nakon porođaja doktor Kaashif Ahmad je sa njom razgovarao o bebinim šansama i na samom početku je savjetovao da je ne oživljavaju. Courtney je držala svoju bebicu kojoj pupčana vrpca još uvijek nije bila presiječena i pažljivo je slušala doktora. Neki glas u njenoj glavi joj je neprekidno ponavljao da ne gubi nadu i vjeru. Prekinula je doktora pitanjem “Hoćete li pokušati?” i on se zaista i potrudio da njena beba živi.
“Ne pričam često o svojoj kćerkici, ali se ljudi uvijek oduševe kada čuju priču o njenom rođenju. Ukoliko postoji neka žena koja na Internetu traži informacije o postporođajnom periodu naša priča joj može pružiti malo nade i vjere”, priča Courtney.
Doktor Ahmad naglašava da je Courtneyina kćerka samo jedan slučaj i da je potrebno uraditi još mnogo istraživanja o bebama rođenim prije 22. sedmice trudnoće.
“Moramo biti veoma oprezni i ne generalizovati jedan dobar slučaj sa većom populacijom. Moguće je da je u drugim zemljama rođeno mnogo beba u 21. sedmici trudnoće i da ih nisu uspjeli oživjeti, te zbog toga mi nismo čuli za njih. Ovaj slučaj smo prijavili zato što je ona nakon oživljavanja dobro napredovala, ali je moguće da je to bio rijedak slučaj i da to ne bismo trebali očekivati od drugih beba. Moramo naučiti više o svemu tome prije nego što donesemo zaključke”, objašnjava doktor Ahmad.
Iz svjetske zdravstvene organizacije ističu da se svake godine oko 15 miliona beba rodi prije vremena. Stalno se ažuriraju smjernice profesionalnog udruženja pedijatara i akušera o tome kada se preporučuje da se prijevremeno rođena beba oživljava. To pitanje je od velikog značaja i za neonataloge koji brinu o bebama sa zdravstvenim problemima. Odgovor je zamršen negdje između etičkih pitanja, troškova zdravstvene zaštite i doživotnih zdravstvenih ishoda za bebu. Doktor Ahmad se nada da će ovaj slučaj pomoći u potrazi za pravim odgovorom. U novom izvještaju on i njegove kolege opisuju kako su oživjeli Courtneyinu kćerku i navode da je bilo potrebno da ona duže ostane na neonatalnoj intenzivnoj njezi. U bolnici je ostala 126 dana nakon porođaja.
Prema izvještaju doktora Ahmada Courtney je dobila trudove zbog prijevremenog pucanja membrana i česte infekcije membrane placente. Doktor Ahmad i njegove kolege nisu očekivali da će morati da oživljavaju prijevremeno rođenu bebu. No, kada ih je njena majka zamolila da urade sve što mogu da joj spase dijete, doktor Ahmad je odlučio dati sve od sebe iako su šanse za uspjeh bile veoma male.
“Stavili smo je ispod grijalice, slušali smo ima li otkucaja srca iako ga nismo očekivali. Odmah smo joj u disajne puteve stavili cijev za disanje. Počeli smo joj davati kiseonik i uskoro je njen puls počeo da raste. Polako je mijenjala boje od plave do roze i za samo nekoliko minuta je počela da se pomijera i da diše”, napisao je doktor Ahmad u svom izvještaju.
U drugoj godini života Courtneyina kćerka jeste bila sitnija od svojih vršnjaka, ali je dobro prošla na testovima kognitivnih, motoričkih i govornih vještina. Uspjela je ostvariti rezultat koji je sasvim uobičajen za djecu od 20 mjeseci. Iako je ona tada bila stara 24 mjeseca, doktori su u obzir uzeli i to koliko je sedmica ranije rođena.
Djevojčica nije imala nikakva oštećenja sluha ili vida, niti celebralnu paralizu i sada je krenula u vrtić. Kada je vide, ljudi ne mogu ni da naslute da je rođena tako rano. Radi sve što i njeni vršnjaci, voli da se igra sa drugom djecom, obožava svoje lutkice i knjige, a njen stariji brat joj je najveći uzor.
Iako je slučaj ove djevojčice zaista izuzetan doktorica Noelle Young koja nije učestvovala u ovom izvještaju, ističe da treba biti oprezan zato što se, osim u slučaju pomoćne reproduktivne tehnologije, ne može sa sigurnošću odrediti koliko dugo je beba bila u majčinom stomaku.
“Smatra se da su ultrazvuci koji se koriste u prvom tromjesječju tačni u okviru pet do sedam dana tako da je moguće da je ova beba ipak na svijet došla u 22.sedmici trudnoće”, objašnjava doktorica Younge.
Tokom vremena neonatalna i akušerska njega su se poboljšale i zbog toga je moguće da će djeca rođena nakon 22.sedmice trudnoće preživjeti bez posljedica. Nažalost, većina bebica koje su rođene tako rano ne prežive. Istraživanje doktorice Younge je pokazalo da su se povećale stope preživljavanja prijevremeno rođenih beba, ali i da, nažalost, ostaje velika mogućnost loših ishoda. Ona je naglasila da je potrebno nastaviti sa razvijanjem načina koji će poboljšati ishode za prijevremeno rođene bebe.
Courtney se nada da će slučaj njene kćerkice inspirisati svijet i pomoći roditeljima prijevremeno rođene djece.
