“Zegotu” je osnovala grupa ljudi u saradnji sa Vladom Poljske koja je za vrijeme rata bila u egizilu u Londonu, a članovi te organizacije su uspjeli da spasu 5.000 Jevereja. U to vrijeme, Irena je bila katolička medicinska sestra i socijalna radnica koja je radila sa siromašnima i bila je zadužena za oboljele od tifusa u Varšavi, u Poljskoj.
Kada je Hitler napao, prisilno je odveo sve Jevreje u varšavski geto i ukinuo im zalihe hrane i druge oblike pomoći koje su primali. Vidjevši jevrejsku djecu kako umiru od gladi, Irena je bila užasnuta i odlučila je da im pomogne. Kao medicinska sestra, ona je bila u jedinstvenoj poziciji da ih spasi, zajedno sa organizacijom “Zegota”.
Irena je prokrijumčarila 2.500 djece iz geta u lijesovima, kutijama za alat, šatorskim platnima, kantama za smeće, sanducima i ambulantnim kolima, a sve pod izgovorom da mališani boluju od tifusa. Svog psa je izdresirala da neprestano laje kada je stražari zaustave i ispituju kako ne bi čuli dječiji plač. Djecu koju bi spasila iz varšavskog geta smještala je u privatne katoličke domove i katoličke manastire. Vodila je evidenciju o dječijim pravim i lažnim imenima kako bi im pomogla da se poslije rata ponovo nađu u zagrljaju svoje porodice. Tu arhivu je držala u tegli zakopanoj ispod stabla jabuke u svom dvorištu.
Irenu je izdala druga žena koju su nacisti mučili dok im nije rekla za nju. Hrabru medicinsku sestru su tada zarobili, mučili, tukli i ispitivali. Slomili su joj obje noge i stopala i osudili je na smrt strijeljanjem. No, Irena je radije htjela umrijeti nego da izda svoju misiju. Bila je svjesna toga da bi, kada bi ona progovorila, živote izgubila sva djeca koju je spasila, ali i mnogi drugi ljudi. Poljska je bila jedina zemlja u kojoj bi, kada bi se saznalo da neko pomaže Jevreju, ta osoba, cijela njena porodica, pa čak i komšija bili pogubljeni.
“Svako dijete kojem sam pomogla da se spasi je opravdanje mog postojanja na ovoj Zemlji, a ne titula slave”, izjavila je Irena.
Organizacija “Zegota” je uspjela da pronađe čuvara koji bi oslobodio Irenu i ona je bila spašena od sigurne smrti. No, zbog brutalnog premlaćivanja ostala je invalid. O njenom životu i velikoj hrabrosti su snimani filmovi i pisane su biografije, no nije dobila ni upola toliko priznanja koliko je zaslužila. Bila je nominovana za Nobelovu nagradu za mir, ali ju je na kraju dobio El Gor (Al Gore). Zvali su je “Anđelicom varšavskog geta”, a u Izraelu i dan danas o njoj govore kao “Pravednici među narodima”.
Irena je umrla 12. maja 2008. u 98 godini, ali njene hrabra djela će živjeti vječno.
Sličnu misiju, za koju joj se još uvijek nismo odužili kako dolikuje, imala je Diana Budisavljević.
