U prašnjavom gradu u Južnoj Africi žena po imenu Šaraj Afrika (Charay Afrika) govori da joj je samo jedna stvar pomogla da preživi turbulentnu vezu i dvije trudnoće – alkohol. Pila je 24 sata dnevno, svaki dan, tokom cijele trudnoće, nesvjesna efekta koji alkohol može imati na njenu djecu.
Šaraj je još uvijek išla u školu kada je upoznala svog prvog momka, čovjeka koji ju je kasnije tukao i pljačkao sa pištoljem u ruci i to nekoliko puta sve dok napokon nije pobjegla od njega.
“Istukao bi me, zaključavao u kuću, bez hrane i nestao bi na nekoliko dana. Jednom sam ga morala drogirati tabletama za spavanje kako bih mogla pozvati komšije i moliti ih da mi pomognu da pobjegnem. No, on me je pronašao i opljačkao me s pištoljem u ruci i sve je krenulo ispočetka. Pila sam kako bih od svega toga pobjegla. Pila sam cijelo vrijeme, nisam prestajala”, ispričala je Šaraj za ”The Guardian”.
Njeno dijete danas ima osam godina i pohađa školu u Rodivalu, ali ima problema sa učenjem i ponašanjem, što su jasni znaci fetalnog alkoholnog sindroma, stanje poremećaja fetalnog spektra koji se može manifestovati urođenim oštećenjima kao što su oštećenje mozga, fizička i mentalna oštećenja i otežan rast. Do toga direktno dolazi ako majka pije tokom trudnoće.
Fetalni alkoholni sindrom najviše utiče na djecu u Južnoj Africi. Podaci iz žurnala “Pediatrics” Američkog medicinskog udruženja pokazuju da to stanje preovladava kod 111 od 1.000 djece, što je 14 puta više od globalnog prosjeka 7,7 na 1.000. No, socijalni radnici iz zapadnog Kejpa tvrde da čak i ta procjena može biti niža od prave brojke, zato što je fetalni alkoholni sindrom često “skriveni invaliditet” koji na dijete može uticati na mnogobrojne načine, a da to odmah ne primjete ni roditelji ni doktori.
“To je razvojni problem. Ne znači da ćete ga primjetiti čim se dijete rodi, već kasnije kada vidite da ono ne priča, ne puže i ne hoda poput druge djece”, objasnila je Sudin Džefta (Sudene Jeftha), socijalna radnica u nevladinoj organizaciji “FASfacts” u Vorčesteru.
Ovo stanje je endemsko u zapadnom i sjevernom Kejpu gdje su visoki nivoi nezaposlenosti, alkohola, zloupotrebe supstanci i tinejdžerske trudnoće dio svakodnevnog života. Vjeruje se da do 72% djece u visoko rizičnim ruralnim područjima pati od fetalnog alkoholnog sindroma. Stručnjaci ukazuju na to da je primarni uzrok preovladavanja alkoholozma sistem star 200 godina, u kojem afrički farmeri plaćaju radnike tamne boje kože i mješovite rase vinom i dopom. Iako je taj sistem odavno zabranjen procjenjuje se da 20% vinogradara i dalje plaća svoje radnike u vinu. Konzumacija velike količine alkohola u kratkom roku je veliki zdravstveni problem u zapadnom Kejpu.
Ne postoje usklađeni nacionalni napori u oblasti zdravstva za rješavanje ovog problema, niti su vlasti radile istraživanja kako bi izmjerile društveno-ekonomske uticaje. No, u zemlji u kojoj se smatra da šest miliona ljudi ima poremećaj fetalnog spektra i da dodatnih tri miliona pati od fetalnog alkoholnog sindroma, korisno je da se porede sa drugim narodima. U Ujedinjenom Kraljevstvu istraživanje je pokazalo da je potrebno 2,9 miliona funti za podizanje djeteta koje pati od fetalnog alkoholnog sindroma. Studija iz Kanade je otkrila da su mladi ljudi koji pate od fetalnog alkoholnog sindroma imali 19 odsto više šanse od svojih vršnjaka da završe u zatvoru.
Nekoliko nevladinih organizacija, među kojima je i “FASfacts”, je pokrenulo kurseve u rizičnim zajednicama kako bi se podigla svijest o tom stanju. Takođe su pokrenuti i programi “majki mentorica” u okviru kojih lokalne majke idu od vrata do vrata i razgovaraju sa trudnicama o piću. Iz organizacije “FASfacts” navode da je ovakav pristup pomogao i doveo do toga da se broj trudnih žena koje piju smanjio za čak 84%.
Veronik Blum (Veronik Blom) ima 32 godine i za vrijeme svoje prve dvije trudnoće je pila i konzumirala tik (kristalni metamfetamin). Nakon razgovora sa majkom mentoricom iz organizacije “FASfacts” prestala je konzumirati obje supstance u trećoj trdunoći. Danas je i sama majka mentorica.
“Mnogo sam pušila punih devet mjeseci tokom druge trudnoće”, izjavila je Veronik za “The Guardian” i pokazujući količinu metamfetamina palcem i kažiprstom dodala je: “Ispušila bih čitav paket za jedan dan. Samo Bogu mogu da zahvalim što se moj sin nije rodio sa problemima sa licem”.
Veronik otkriva da joj je program majki mentorica promijenio život nabolje. Danas, kako kaže, voli da priča sa drugim majkama i obično im ispriča kroz šta je sve prošla.
“Žene uglavnom žele da rade bolje, ali tinejdžerske trudnoće su ovdje veoma česte jer, znate, žene prodaju svoja tijela kako bi kupile lijekove ili hranu”, izjavila je ona.
Samo nekoliko milja dalje, u Rodivalu živi još jedna majka mentorica. Njeno ime je Flori Ketan (Flori Koetaan) i ima 52 godine. Mjesto u kojem živi je, kako kaže, pola vremena zona u koju se ne ide zbog konstantnih borbi bandi.
“Pale kuće i pucaju. Ponekad ambulantna kola ne mogu da dođu zato što im oni pokušavaju oteti lijekove. Moja prva klijentica je bila trudnica od 45 godina čija je petnaestogodišnja kćerka takođe bila u drugom stanju. Druga žena je tu petnaestogodišnjakinju ubila u svađi i umrla je na ulici. Moja klijentica nije izgubila samo kćerku, već i nerođenu unuku”, ispričala je Flori.
Južna Afrika ima alarmantne stope neuhranjenosti sa 27% djece mlađe od pet godina, a više od jednog od tri djeteta u provinciji Goting, uključujući i Johanesburg, su zakržljalog rasta.
U garaži napravljenoj od cigli u naselju Aleksandra grupa dvogodišnjaka i trogodišnjaka se igra dok čeka svoju čašu mlijeka i sendvič sa maslacem od kikirikija. Ova djeca su ili bez roditelja ili su rođena sa fetalnim alkoholnim sindromom ili malom kilažom i njihovi životi ovise o ovim obrocima.
“Njihovi roditelji ne rade, a neki od njih su i HIV pozitivni i kada dođu po djecu mogu da vidim da nisu dobro”, izjavila je Beti Sithoul (Betty Sithole).
Beti je 1994. godine osnovala dobrotvornu ustanovu “ACFS” kako bi hranila djecu iz te provincije.
“Sve ovo sam pokrenula kada sam vidjela toliko neuhranjene i premršave djece. Dovela bih ih ovdje, skuvala im uravnotežene obroke. Tada bih njihove majke učila životnim vještinama zato što neke od njih imaju petero ili šestero djece, a mnoge su i samohrani roditelji”, objasnila je Beti.
