Mračni kostimi za sedmogodišnjakinje i osmogodišnjakinje koje su nastupile pred gradonačelnikom i guvernerom. Da bi se razumelo zašto ih je njihova voljena učiteljica baleta Daiana Fereira de Oliveira obukla u takve kostime potrebno je najpre razmotriti njeno detinjstvo.
Oliveira je imala šest ili sedam godina kada ju je majka odovela iz njihovog doma u siromašnom kvartu Rio de Žaneira u veličanstveno Opštinsko pozorište u centru grada da pogledaju „Labudovo jezero“. Porodica se izdvajala od ostalih: samohrana majka, tamne puti, koja je zarađivala čisteći kuće, vodi kćerke kroz mahom belu pozorišnu publiku. Njena majka Rosali Fereira dos Santos smatrala je da su takvi izlasci od suštinskog značaja za njene kćerke.
„Moja majka je govorila da nam je kultura potrebna“, kaže 29-godišnja Oliveira. „Za nju, to nije bilo pitanje da li si bogat ili siromašan“.
A ples ju je opčinio.
„Anestetik“, tako ga je nazvala.

Narko karteli su godinama vladali mestima poput Maguinosa, jednog od siromašnih predgrađa poznatih kao favele, gde je Oliveira odrasla. Droga se otvoreno prodavala u favelama, izložena na stolovima. Đubre se uklanjalo spaljenjem duž ulica.
Kada je Oliveira 2012. dobila diplomu nastavnika fizičkog, situacija u Brazilu je počela da se popravlja. Opipljiv znak promene je bila biblioteka koju je država finansirala i koja je otvorena u Maguinosu, gde je Oliveira počela da drži besplatne časove baleta 2014. godine.
Optimizam se brzo povukao pred stravom kada je Brazil potonuo u ekonomske probleme i političku korupciju; njena biblioteka bila je na listi za odstrel. Odbivši da odustane Oliveira je upala u napuštenu biblioteku, očistila je i postavila podove. Potražila je vođu jedne narko bande i zamolila ga da poštedi biblioteku pljačke, što je bila sudbina drugih napuštenih zgrada. Diler, koji je cenio njen rad, se složio. A uz nju su stali i roditelji koji su nastavili da dovode decu na časove.
„Ovo je za njih način da razumeju spoljni svet, svet koji ne postoji ovde“, kaže Tajtana Ribeiro Barbosa, 40, čije dve ćerke idu na časove. Glavni mamac je ipak bila Oliveira. „One vide ženu bez slabosti“, kaže.

Ove godine, pojavila se vest da će biblioteka ponovo biti otvorena, ali Oliveira je bila suzdržana. Biblioteka je otvorena tokom izborne godine i sada se ponovo otvara za druge izbore. Političari vole da koriste fotografije njene trupe tokom kampanja, ali je nikad ne podrže posle izbora.
I tako, kada je Oiveira pozvana da pripremi nastup za ponovno otvaranje, kome će priustvovati guverner Luis Fernando Pežao i gradonačelnik Marselo Krivela, odlučila je da im priredi veče za pamćenje. Gradonačelnik i guverner su posiveli kada su mlade balerine utrčale u prostoriju, umrljane crvenom farbom, praveći se da su mrtve.
Oliveira je zavikala: „Mi nismo izborni glasovi! Ako se biblioteka zatvori posle izbora, mi ćemo se vratiti ovde i ostaćemo ovde“.
Kada je završila, rekla je plesačicama da ustanu.
„Vi niste mrtve“, rekla im je. „Ovo je samo način da se pokaže kako svakog dana ovde mi krvarimo“.