Njena majka, Restina Bonifejs (Restina Boniface), dovela ju je u jedinu kliniku za novorođenčad u Južnom Sudanu. Ta zemlja je zapravo najteže mjesto na planeti za novorođenčad sa zrdavstvenim problemima da prežive.

Tek tri metra dalje od nje je donirana respiratorna mašina, koja bi mogla da spasi bebu. Ali, budući da joj nedostaje ključni dio, stoji neiskorištena.
Doktorica pokušava da oživi bebu, i to traje nekoliko minuta. Napokon, beba počinje da diše.
Jedna od 10 beba koje tu dovedu, umire; najčešće zbog loših uslova. Ali mnoge majke nemaju kuda, donosi kroz multumedijalnu priču The New York Times.

Južni Sudan, najmlađa svjetska nacija, je u jeku humanitarne krize. Brutalni rat je iscrpio ekonomiju. I kako su bolnice zatvorene, doktori su morali pobjeći.
Unutar same klinike, mnoge bebe ostaju neimenovane. Njihove majke su svjesne da možda neće preživjeti.
“Majke dođu ovdje da pomognu”, kaže pedijatrica Rouz Tongan (Rose Tongan), “I žališ ih, jer ne možeš ništa da učiniš.”

Struje nekad nema danima.
Ne postoji formula za prijevremeno rođene bebe, nema labaratorije za testiranja, nema rengena.
Nema kreveta za dojilje. Moraju spavati vani, gdje su podložne infekcijama i ranjive, jer mogu biti napadnute.

“Pitam se: Šta mogu učiniti?”, kaže doktorica Tongan.
Kćerkica Helene Sitima (Hellen Sitima) ima svega tri dana, i bolesna je. “Tek kada dođemo kući, daću joj ime”, kaže njena majka.
Doktorica Tongan nema pristup laboratoriji, ali daje dijagnozu njenoj bebi – ima respiratornu infekciju.
Infekcija se povlači, i djevojčica ide kući, ime će joj biti Dar.

Beba Restine Bonifejs, koja je ranije oživljena, je preminula. Ona nikad nije dobila ime…
