Njihova fikcija reflektuje njihovu želju da se skrase na jednom mjestu. Šetajući Folknerovim Rovan Ouk-om tokom ljeta gotovo možete vidjeti autora iza ugla, kako stoji u jahačkom odijelu izgubljen u misli.
Slično je i sa domom Virdžinije Vulf u Istočnom Saseksu, prenosi portal Bosonoga.
U Virdžinijinom domu je sav njen spisateljski život unutar bogatih vrtova i zidova kućice iz 17. vijeka.
Čak i u smrti je pripadala svojoj kući. Njen muž Lenard (Leonard Woolfe) pokopao je njen pepeo ispod brijesta u vrtu. Iako je Lenard bio baštovan, malo je zapisa u njenom dnevniku u kom nije pomenula vrt.
Međutim, postoje mnogi drugi načini da se upozna autorka “Gospođice Dolovej”, način koji ne podrazumijeva da putujete do njene uredne kuće i radne sobe u kojoj je pisala. Poput posvećenog Instagramera ili poput naših majki, Virdžinija je pažljivo čuvala sve svoje fotografije u foto albumima koji se sada nalaze u biblioteci Houghton na Harvardu.

Nazvani “The Monk House albums”, numerisani su od 1 do 6 i sadrže fotografije Virdžinije, njene porodice i mnogih prijatelja, uključujući i neke poznate poput članova grupe Bloomsbury (gore i iznad), Džona Mejnarda Kejnsa (John Maynard Keynes) i Litona Strejčija (Lytton Strachey – dolje, sa Virdžinijom i Vilijamom Batlerom Jitsom (William Butler Yeats).
Harvard je digitalizovao jedan album, sa oznakom 4, koji je datiran na 1939. godinu. Sve fotografije možete vidjeti na stranici biblioteke.
Tu su fotografije sa odmora, porodične fotografije, fotografije pejzaža i fotografije kućnih ljubimaca, isječci iz novina i magazina i, naravno, vrt. Period koji albumi dokumentuju je između 1890. i 1947. godine (uključujući i fotografije koje je Lenard dodao poslije njene smrti). Mnoge fotografije su obilježene, mnoge i nisu. Neke stranice albuma su prazne, a ove popunjene nisu poredane po nekom redu.
Za razliku od njenog doma, kog je dijelila sa mužem, njeni albumi su predstavljali njenu ličnu mrežu poznanstava. Služili su kao memoari i posvete nakon smrti onih koji su joj bili bliski, poput portreta pjesnika Džulijana Bela (Julian Bell – gore), njenog nećaka koji je ubijen u Španskom građanskom ratu.
Za fanove, čitatelje i literarne istoričare, fotografije pružaju vizuelni trag života kog smo upoznali kroz pisma, dnevnike i romane.