Ovo su razlozi zbog kojih živimo u „eri anksioznosti“. Možda ovaj pojam i ne tumačimo na najbolji način, ali sasvim sigurno smo se svi, bar jednom u životu, našli u situaciji da se gušimo, da ne možemo, da nam lupa srce i da mislimo da umiremo.
Ne, od anksioznosti se ne umire, ali se ne ni ne živi.
„Savremen način života sa povećanim obavezama, kratkim rokovima, saobraćajnim gužvama, neispunjenim, tuđim i vlastitim očekivanjima, te prečestim objektivnim opasnostima doveli su do javljanja anksioznosti i anksioznih poremećaja“, objašnjava prim. dr Diana Zorić, specijalista psihijatrije u ZU za vantjelesnu oplodnju Medico- S.
„Svaki napad straha ili anksioznosti briše nadu u bolje, nakon čega nastupi razočarenje. Dolazi do negativnog vrednovanja vlastite ličnosti i životnih vrijednosti uz pesimističnu projekciju budućnosti i egzistencije bez plana. Osobe postaju bezvoljne, apatične, smanjenih interesovanja, malodušne i depresivne“, pojašnjava neuropsihijatrica podsjećajući da se u psihijatriji, osjećaj straha pojmovno dijeli na strah i anksioznost.
Naime, nije svaka emocija odraz depresije i anksioznosti jer ma koliko su se ovi pojmovi odomaćili u našem jeziku ipak često oslikavaju opravdanu zabrinutost ili neraspoloženje uslijed neke objektivne situacije.
„Kada se briga i strah javljaju u situacijama koje nisu objektivne, realne ili kada preuveličani strah dominira psihičkim stanjem, tada govorimo o patološkoj anksioznosti i patološkom strahu. Razlika između normalne i patološke anksioznosti je u tome što normalne osjećaje straha čovjek može kontrolisati, a patološka anksioznost kontroliše čovjeka“, ističe dr Zorić napominjući da ovakva stanja ometaju osobe u njihovom sociološkom i radnom funkcionisanju.
Ranije poznate kao neuroze, savremena medicina je detaljno opisala stanja straha i anksioznosti te je utvrđeno da od ovih poremećaja uglavnom obolijevaju žene u ranim dvadesetim godinama. Praksa, takođe pokazuje da se javljaju u svim životnim dobima, posebno u periodioma važnih životnih odluka i promjena, poput izbora poslovnog opredjeljenja i fakulteta, započinjanje ozbiljnije emotivne veze, braka, roditeljstvo i naposlijetku prelazak u treću životnu dob i završetak profesionalnog angažmana i osjećanja gubitka vlastite ličnosti i bitnosti.
„Prolazak kroz proces vantjelesne oplodnje, takođe je jedno jako teško životno razdoblje zbog čega je u našoj klinici dostupna i psihološka pomoć. Iako se radi o mentalno zdravim osobama često se javlja napetost i zabrinutost za ishod postupka tako da psihološki tretman pomaže parovima da bolje prihvate životne događaje i osnaže sopstvene kapacitete i kvalitete“, ističe prim. dr Zorić.
„Za razliku od strahova koji imaju jasno definisan uzrok, anksiozni ljudi osjećaju strepnju i paniku, a svima je zajedničko što ne znaju šta ih plaši. Kao i kod ostalih stanja i oboljenja najvažnije je potražiti stručnu pomoć nakon pojave prvih simptoma, a samo liječenje ide u pravcu temeljnog mijenjanja stavova i načina življenja što se postiže psihoterapijskim tretmanom“, pojašnjava prim. dr Zorić dodajući da liječenje podrazumijeva i odgovarajuću terapiju.
„Odlične rezultate daje REBT terapija koja pomaže da se loše emocionalne reakcije poput anksioznosti, depresije i osjećaja krivice zamijene zdravim reakcijama, mijenjem iracionalnalnih uvjerenja uz fokusiranje na procese koji u sadašnjosti održavaju problem“, zaključuje prim. dr Zorić.
