Ne treba ni spominjati bombastične naslove. Vjerovatno će neko reći da ni ovaj moj nije baš najčedniji, al on mi nekako više ukazuje na ono što me u tim tekstovima ponajviše muči i o čemu se u njima, moje je mišljenje, tek ovlaš govori.
Doduše, uglavnom su to tekstovi u kojima prenose ono što je rekla Sanja Cerić iz Bihaća. Ko je ta žena?
Za neupućenije, a vjerujem da su takvi među rijetkima, jer ne može čovjek pobjeći od priča o toj Sanji ovih dana, sve i da hoće, ona je djevojka koja je javno progovorila o “seks aferi koja je nedavno tresla region”, a čija je, ispostaviće se, akterka bila i sama. Ispostaviće se i ne svojom voljom i željom.
Ovo je sve ako vjerujemo Sanji na riječ. Ako vjerujemo da nije znala da je tokom seksulanih odnosa sa Sabahudinom Blaževićem, s kojim je tada bila u vezi, on sve snimao bez njenog znanja i prisustva. Nije mi teško, a vjerujem ni mnogim drugima, povjerovati u to. Ipak, neću da tvrdim da je u pravu, postoje nadležni koji treba time da se pozabave.
Prije jedno mjesec dana seksualna afera je potresla Bihać, ali su onda danima, pa evo i danas, mnogi usta ispirali o tome šta se tada desilo. Lokalni biznismen, s reputacijom uglednog i uspješnog privrednika, postao je preko noći Kazanova, doduše samo krajiški, ali znate ono o Breni i dvaput.
I šta se desilo – desilo se to da su mnogi pričali kako je on, zamisli, zaveo tolike žene, pa sve to i publikovao i onda, da to ipak ne bi stalo na tome, jer kako bi inače svi znali da je on zapravo Krajišnik u tijelu Kazanove, lijepo čovjek objavio na nekom porno sajtu.
Jel može jadnije?
Iz perspektive jedne prosječne žene, teško da može. Radeći tako nešto, moraš biti svjestan da će to vjerovatno nekad vidjeti neko kome si poznat. Ili je baš u tome poenta, da dođe do takvih? Jer to znači da će se preliti i dalje, šire, skroz do ostalih koje ćeš diskreditovati na taj način. Ili je to samo potreba da ispadneš faca, pa intimne sadržaje, bez znanja druge strane, dijeliš, što u privatnim razgovorima s poznanicima, tako i u virtuelnom svijetu koji okuplja i ogroman broj apsolutno međusobno nepoznatih ljudi, okupljenih oko istog ubjeđenja – da će njihov sitni pasjaluk poslužiti za zabavu i neće nikome nanijeti štetu.
Iz perspektive prosječnih nas – trebalo je to još malo pojačati detaljima, pa je krenulo seciranje, jer kako da samo znamo da je to, s jedne strane, Sabahudin Kazanova, a s druge ne znamo koja je to s njim?! MUŽEVI TRAŽE ŽENE, A ŽENE SEBE NA PORNO-SAJTU. Tako su o tome pisali pojedini, a narod se smijao, jer je smiješno. A zapravo je jadno, kao i narod.
Dajte nam tuđih golih tijela, dajte nam seksa i razvrata, dajte nam još malo tuđe intime, dajte nam da zavirimo u tuđe krevete i tuđe živote (ovdje bi trebalo da slijedi onaj nastavak – kad već svoj nemamo, al ne, nije u tome stvar, svako od nas ima svoj život, kakav-takav, samo mi, prosto, volimo da se petljamo u tuđi).
Još ako je jebačina, da prostite, u pitanju, ma zajebi sva moralna načela i parametre, daj mesa! Jer, znate nas – ona je troje rodila nevina, al zna sve šta i kako opsceno radi njena komšinica…
Najavljeno je tada nekih devet tužbi. Zamisli, jedan Sabahudin, a njih devet. A među njima i Sanja Cerić, jedina koja je za sada izašla javno i rekla da je ona jedna od tih žena na “Kazanovinim trofej snimcima”. I šta se onda desilo – desilo se da su Sanji mnogi bližnji okrenuli leđa. I to oni od kojih je, kako kaže, očekivala podršku. Da se mnogi od njih stide da budu viđeni s njom u društvu.
Da za nju više nema života u njenom gradu. Da tamo ne želi i ne planira da se vrati nikad više. Da to znači da je ostala i bez posla, a da samo možemo zamisliti kako je njenim roditeljima koji nastavljaju tamo da žive. Jer, čaršija ne prašta!
I sve to zato što je jedan muškarac odlučio da snima seksualni odnos s njom i time se pohvali na nekom javnom mjestu. Ako ćemo joj vjerovati na riječ, bez njenog znanja i pristanka.
Lično, nemam problem s tim što je on muškarac, pa da mu sad treba po automatizmu staviti glavu na panj. Puna sam osuda i za žene, naravno opet ne po automatizmu, već kad su tako nešto zaslužile. Ali, isključimo gender momenat, stereotipe, podneblje, patrijarhat, različite svjetonazore, sklonost da sudimo na prvu o tome kad je žena premalo, kad dovoljno, a kad previše dama i nazovimo stvari pravim imenom.
On, nakon svega, sigurno neće hodati pognute glave, jer očito ga ničega nije ni stid, ni strah. Da jeste, ne bi uradio to što je uradio. A sve to je mogao i da uradi znajući u kakvom društvu živi – onom koje na stub srama uvijek lakše stavi žrtvu, koje njoj prilijepi etiketu na čelo i zauvijek je označi kao razvratnicu i otpadnicu.
Ne, nije ovaj pokušaj od Kazanove naišao na osude toliko koliko je zaslužio, koliko je ova žena koja je izašla da javno prizna da je na snimku s njim. Zamislite, imali su snošaj. Jel to razlog da svoju fotografiju ugledaš na nekom pornografskom sajtu?
Ne, ne zanimaju me komentari tipa znala je s kim ima posla, mogla je/trebalo je da pretpostavi, šta je tražila s njim (šta iko od nas traži s bilo kim?!), šta je tražila to je i dobila, krpa uvijek nađe zakrpu… sve i da je bilo šta od toga tačno to nikako ne opravdava nečiju odluku da iskoristi nekoga na ovaj način.
Ipak, u svemu tome mi je najžalosnije kako se neki ljudi postave nakon svega. Ne znam čime se vode oni koji mogu okrenuti leđa nekome svom samo zbog toga što je dio neke ne baš ugodne priče. I zašto na taj način, svojim povlačenjem i makar prećutnim osudama, odluče dati legitimitet onome ko zapravo potpisuje tu priču.
Naše ćutanje i etiketiranje žrtve u svakom vidu zlostavljanja, ponižavanja, umanjivanja kao čovjeka, ljudskog bića sa svim njegovim manama i vrlinama, čini nas saučesnicima u tom gnusnom poretku stvari. To što ćemo odlučiti da se ne petljamo, ne znači da nas se ne tiče (a tiče nas se, jer najčešće o tome pričamo i komentarišemo, makar i između sebe).
Naša potreba da budemo na ispravnoj strani prečesto ode u pogrešnom pravcu. Ruku podrške treba pružiti onima koji su zbog nečega u čemu su se obreli zbog toga i danima kasnije plakali i čiji su životi zbog toga bespovratno promijenjeni. Ne onima koji su time samo željeli malo zatalasati svoju svakodnevicu; njima nisu potrebne ni riječi razumijevanja, ni olakšavajuće okolnosti, ni pokušaji pravdanja. Samo otvorena osuda i adekvatna kazna.
Jer, primjer drugima šta može da te snađe treba da budeš i na taj način, a u tom filmu sistem treba da odigra glavnu ulogu, a publika da ne aplaudira na nečiji mig.
