Neki je jednostavno nazivaju Željezničkom ulicom.
Ali za porodice koje žive pored šina, to je dom.
To je mjesto gdje se djeca igraju, gdje se kači veš da se osuši, gdje ljudi viču i tračare, dok prolaze pored šerpi iz kojih ide para. To je normalna Vijetnamska zajednica – pa, skoro normalna.
Jedan dan u životu Vijetnamaca
Ako zanemarite dvije čelične tračnice koje, kao luk, prolaze kroz njihovo dvorište, bilo bi vam teško razlikovati ovu ulicu od bilo koje druge bočne uličice u starom dijelu Hanoja. Bogato zelenilo visi iznad glava, dok vas svako poljulja neravno kamenje.
Divne arome dopiru iz pravca kuhinjskih prozora, dok smog leluja vazduhom i ostavlja gorak ukus u ustima. Željeznička ulica je poput svih drugih uličica u Vijetnamu.








Kada dođe voz
Voz tuda prođe dva puta dnevno, u 15:30 i 19:30 časova. Nema zvučnog upozorenja, ali ni panike dok se mještani sklanjaju u stranu. Umjesto toga, ova zajednica funkcioniše po internom satu rutine. Kako se te satnice približavaju, sve što pokriva šine nestane. Ostane doduše nekoliko radoznalih turista u blizini.
I život ide dalje
Čak i u trenucima kada postoji određeni rizik da će se voz pojaviti iza ugla, život se odvija redovnim tokom. Ljudi koji žive u toj ulici ipak imaju obaveze i štošta za obaviti. Šine se na vrijeme oslobađaju, a bočne strane ostaju slobodne za bicikle i motore. Postoji i proširenje koje posluži kada ponestane mjesta u kuhinji.
A onda dođe voz
Možete osjetiti vibraciju šina znatno prije nego što možete vidjeti voz. Prilazi uz tiho režanje škripućeg metala i prodornim sirenama koje tjeraju preostale ljude koji su toliko već navikli na prisustvo voza da ga se i ne boje, kao i turiste koji se blesavo igraju sa životom u igri kukavice, zarad malo adrenalina.
Sam voz je dugačak, crveno-plav. Kada prođe, za sobom ostavlja dim i prašinu. Senzacionalno je biti u maloj ulici pored tog tutnjećeg diva.
Povratak u normalu
A onda, poput vode iza čamca, život se ponovo prospe po šinama. Djecu opet puštaju vani da se igraju, i bake koje dežuraju privlače stolice da prate šta se dešava u ulici.
Ljudi koji tu žive su razvili harmoničan suživot, i pored “pritajene” opasnosti.
Fleksibilnost je sinonim Vijetnama, a ova ulica je pravi primjer toga.