Ujedno je i sve više i daleko ozbiljnijih situacija gdje iskorištavanje djece na internetu graniči s kaznenim djelima.
Moram priznati da je ovo jedna od tema koju namjerno izbjegavam godinama. Mnoge moje poznanice dijele detalje iz života svoje djece online, i ja ponekad ne mogu odoljeti da ne podijelim koju sliku svog djeteta na nekoj od društvenih mreža. Imam i poznanice koje su “mame-influencerice”, kreatorice digitalnog sadržaja posvećenog obiteljskom životu, a mnogima sam se divila i još im se divim jer su uspjele uzdržavati svoju obitelj na taj način, usput napustivši slabo plaćene poslove.
Takve sam digitalne kreatorice otkrila kad sam i sama doznala da ću postati majka. Tražeći izvore za informiranje, ali i zabavu, naišla sam na – blogovima, Instagramu, YouTubeu, a kasnije i TikToku – mnoge žene s kojima sam se mogla poistovjetiti. Voljela sam pratiti njihov sadržaj… Dok nisam postala frustrirana njime.
Savršeno ispeglani životi na Instagramu često su u opreci sa stvarnim životom s malim djetetom, a konstantno i učinkovito bombardiranje proizvodima za djecu bili su pogubni za moj kućni budžet.
Danas pratim manje takvih osoba, a TikTok je, za razliku od Instagrama, donio, barem meni, dozu prijeko potrebne normalnosti i humora.
Majke koje su se “opekle”
Prije godinu dana počela sam pratiti Maiu Knight, mladu samohranu majku dviju sitnih blizankinja, koja je dijelila svoju i njihovu svakodnevicu na TikToku na zabavan i opušten način.
Njena neuobičajena situacija, neopterećenost, preslatke djevojčice i pokušaji balansiranja mladenačkih poriva s majčinstvom privukli su značajan broj pratitelja, danas njih 8,5 milijuna. Maia nije skrivala da zahvaljujući svojoj zajednici na internetu uzdržava svoje djevojčice, Violet i Scout, od milja zvane Pilot and Scott ili Vodka i Scotch ili hrpom drugih nadimaka koje je zajednica za njih imala.
Početkom ove godine Maia je šokirala svoje pratitelje odlučivši da više neće pokazivati lica djevojčica. Reakcije pratitelja bile su najrazličitije, od onih koji su vrlo glasno izražavali svoju ljutnju i zahtijevali pristup djevojčicama (jer, po njihovim riječima, imaju pravo na to!), preko onih koji su skrenuli u teorije zavjere (da je odsutni otac sudskim putem tražio uklanjanje djevojčica s interneta) do onih koji su potpuno podržavali Mainu odluku.
Maia se obratila fanovima, objasnila je i neugodne situacije koje je imala u javnosti, gdje bi ih ljudi – koji su prepoznali nju i djevojčice – fotografirali bez pitanja, što ju je dovelo do toga da počne propitivati prikazivanje njihovih lica i drugih detalja online.
Djevojčice postaju sve veće i odlučila je presjeći – i dalje su one dio njenog video sadržaja, ali u manjoj količini i bez prikazivanja lica. Fanovi koji i dalje cijene njen sadržaj, a to je prema brojkama ipak većina, i dalje su ostali uz nju.
Nije to jedina mama-influencerica (doista mrzim taj naziv) koja je odlučila prikazivati dijelove svojeg života online, ali bez prikazivanja lica djeteta. Imamo primjere i u geografskoj blizini – Mina Smiljanić, svestrana osoba koja se bavila novinarstvom, vođenjem projekata, voditeljstvom, priznaje da je slučajno “zalutala” u svijet influencerstva dosta mlada te da je činila određene greške u startu.
Prihvaćala sam suradnje koje nisu bile potpuno u skladu s mojim vrijednostima i jednostavno nisam bila svjesna dugoročnih posljedica toga što sam radila ili objavljivala.
Tako i kada sam postala majka, naravno da sam odmah poželjela svima pokazati kako je moje dijete najsavršenije na svijetu, bez da sam promislila koje su posljedice. Nakon nekoliko mjeseci suprug i ja smo odlučili našu djecu, koliko možemo, skloniti od nepotrebnog oka javnosti i voditi računa u kojoj mjeri i kako ih prikazujemo.
Mina Smiljanić odlučila je ne pokazivati lica djece kad su mediji iz regije prenijeli jednu njenu objavu s Instagrama bez dozvole.
Tome je kumovala jedna Minina objava s Instagrama koja je obišla regionalne medije, uključujući i one u Hrvatskoj.
Tri mjeseca nakon porođaja podijelila sam svoje negativno iskustvo iz rodilišta i doživjela sam pravo medijsko ogoljavanje. Jedno je kada svoje iskustvo podijelim s pratiteljima koji me već znaju i neko vrijeme prate, jer to ipak u mom slučaju nije šira javnost. Barem sam ja to tako doživljavala. A drugo je kada se moja priča podijeli s cijelom Srbijom.
Gotovo svi mediji u Srbiji, pa i regiji, su podijelili priču bez dozvole, kao i moje fotografije s Instagrama – gdje se vidjelo lice moje tek rođene bebe. Tek tada sam shvatila koliko je rizično i pogrešno svoju djecu eksponirati na taj način.
Nikada nisam sebe doživljavala kao javnu osobu, niti je to sad slučaj. Samo sam osvijestila da želim očuvati integritet svoje djece i njihovu privatnost. Jer jednog dana one možda neće željeti da ih prepoznaju na ulici ili ismijavaju zbog nekih mojih odluka. A da ne govorimo o potencijalnim internetskim predatorima i pedofilima. Jeza me hvata na samu pomisao da svoju djecu izlažem tome.
Djeca koja donose kruh na obiteljski stol
Svjedočanstva djece influencera koja su odrasla na internetu i sad su na pragu zrelosti pokazuju koliki je teret stavljen pred njih. I tu nije samo riječ o životu pred kamerama, nego i činjenici da djeca uz suradnje s brendovima, što je glavni izvor prihoda influencerima, doprinose kućnom budžetu. Kako je jedna djevojka, koja je odlučila sakriti svoj identitet, otkrila za Teen Vogue:
Nije fer što moram uzdržavati cijelu obitelj. Pokušavam ne zamjerati to, ali zamjeram. Ništa što moji roditelji sad naprave neće mi vratiti godine koje sam utrošila u taj rad.
Spomenuta djevojka je još kao mala djevojčica postala viralna na internetu, što je dovelo do internetske slave koju je njena obitelj monetizirala, a danas ozbiljno razmišlja da prekine svaki kontakt s roditeljima kad postane punoljetna.
Kako se regulira rad djece?
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević ušla je dublje u problematiku zarađivanja od kreiranja digitalnog sadržaja u kojima sudjeluju i djeca. Naime, iako Konvencija o pravima djeteta jamči svakom djetetu pravo na zakonsku zaštitu protiv miješanja u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, kao i zaštitu protiv nezakonitih napada na njegovu čast i ugled, pravo djeteta na privatnost nerijetko ugrožavaju upravo roditelji, koji su dužni i odgovorni štititi prava i dobrobit djeteta.
No, za ovu temu važno je spomenuti i dio Konvencije te zakona koji se tiču ekonomskog izrabljivanja i rada djece.
Zakon o radu propisuje da dijete (osoba mlađa od petnaest godina) ili maloljetnik (osoba s petnaest ili više godina, a mlađa od osamnaest godina) koja pohađa obvezno osnovno obrazovanje, smije uz prethodno odobrenje tijela nadležnog za poslove socijalne skrbi uz naplatu sudjelovati u snimanju filmova, oglašavanja, pripremanju i izvođenju umjetničkih, scenskih ili sličnih kulturnih djela te sportskih natjecanja, na način i u opsegu koji ne ugrožavaju njezino zdravlje, sigurnost, ćudoređe, školovanje ili razvoj.
Nedostak jasnih pravila i propisa produbljuje problem
Propisano je i trajanje rada i aktivnosti, kao i odmori, a sve to ne smije ugrožavati zdravlje i sigurnost djeteta. Djeca moraju moći ispunjavati obaveze vezane uz školovanje, a odobrenje za sudjelovanje maloljetnika u tim aktivnostima izdaje tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi na temelju zahtjeva zakonskog zastupnika djeteta i maloljetnika, a primjerak se dostavlja i tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada, nastavlja pravobraniteljica.
No, problem je kod nenaplatnog sudjelovanja u kojima nije propisan nadzor ni obveza ishođenja odobrenja nadležnog tijela.
Zaštita interesa i dobrobiti djeteta pritom u potpunosti ovisi o senzibiliziranosti sudionika i o roditeljskoj spremnosti da zaštite interese djeteta te smatramo da to nije dovoljno. Nedostaju jasna pravila o sudjelovanju djece u navedenim aktivnostima, kako uz naplatu tako i bez naplate. Proteklih godina više puta smo upozoravali nadležna ministarstva, Vladu RH i Hrvatski sabor na nereguliranost ovog područja dječjih aktivnosti i preporučivali iznalaženje cjelovitog rješenja.
Prema Obiteljskom zakonu, koji je stupio na snagu 1. studenoga 2015., ministar nadležan za poslove obitelji i socijalne politike bio je dužan, u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu zakona, donijeti provedbeni propis kojim će urediti ovo područje dječjih aktivnosti, uz suglasnost ministra nadležnog za kulturu, ministra nadležnog za zdravstvo i ministra nadležnog za obrazovanje. Nažalost, taj propis još nije donesen.
Očekujemo da nadležno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike bez odgađanja donese provedbeni propis kojim će urediti sudjelovanje djece u umjetničkim, audiovizualnim, promidžbenim, sportskim i sličnim aktivnostima, neovisno o tome je li riječ o naplatnom ili nenaplatnom sudjelovanju.
Tko je pitao djecu za suglasnost?
Problematično je i korištenje djece u sadržaju koji se oglašava, a svaka suradnja djece s brendovima mogla bi se staviti pod takav oblik posla.
Kad je riječ o roditeljima koji koriste fotografije i snimke vlastite djece u oglašavanju na internetu, napominjemo da to područje zaštite djece nije regulirano te u njemu sudionici često postupaju bez jasnih pravila, potaknuti željom za brzom zaradom i popularnošću. Iako neki pritom vode računa o tome da djecu ne izlažu pretjerano i neprimjereno, nisu svi dovoljno osviješteni o mogućim rizicima.
Kako zaštita prava i dobrobiti djeteta u ovom području u potpunosti ovisi o roditeljskoj odgovornosti, senzibiliziranosti i spremnosti da zaštite interese svoga djeteta, preporučujemo roditeljima da se prije objavljivanja fotografija ili snimki djeteta detaljno informiraju i o eventualnim rizicima i težini posljedica koje dijete može imati nakon objavljivanja njegovih snimki na internetu.
Nedovoljna reguliranost ovog područja očituje se i u tome što se objave podataka o djetetu i djetetovih snimki uvjetuju isključivo suglasnošću roditelja, ne navodeći potrebu da dijete bude suglasno s objavom, nastavlja Pravobraniteljica, što je suprotno Konvenciji o pravima djeteta.
Ona savjetuje razgovor roditelja s djecom, ovisno o njihovoj dobi i zrelosti, o dijeljenju sadržaja na internetu, tome kako bi to moglo utjecati na njih i zatražiti djetetovo mišljenje o tome jer djecu ne bi trebali izlagati u medijima ili na društvenim mrežama protiv njihove volje.
U Sloveniji je jedna influencerica kažnjena jer nije prijavila rad djeteta
No, pitanje je koliko informativnu odluku dijete u određenoj dobi može donijeti.
Ana Eterović, vlasnica komunikacijske agencije Faboola koja je specijalizirana za digitalni PR i marketing (i nekadašnja urednica slovenske Netokracije), u influencer marketingu je s poslovne strane od samih početaka na ovim područjima, od 2015., te je radila brojne kampanje s roditeljskom nišom.
Uz to, upravo je i sama postala majka, što ju je ponukalo da se više zanima za teme dijeljenja sadržaja s djecom na internetu, ali i regulacije sudjelovanja djece u sponzoriranim objavama.
Nedavno je jedna obiteljska influencerica u Sloveniji dobila kaznu zato što je svoju djecu pokazala u postu koji je bio plaćen, a nije dobila dozvolu od inspektorata za rad. No, nije postojala svijest da se to mora, što pokazuje da je riječ o sivoj zoni te da se taj poslovni model razvija sam za sebe.
Dodala je da se u Sloveniji radi na pojednostavljivanju procesa prijave plaćenih suradnji influencera inspektoratu rada, a vjerojatno će se izdavati dozvole na godišnjoj razini. Trenutni propisi u Sloveniji, a kao što smo vidjeli i u Hrvatskoj, nije prilagođen suradnjama influencera s brendovima.
Zašto bi se netko pretplatio na slike ili videa djeteta? Odgovor već znate…
Ako stavimo na stranu regulaciju rada djeteta, tu je i velik problem privatnosti djece na internetu, a Ani se čini da nisu svi roditelji upoznati s opasnostima i rizicima u potpunosti.
Korisnica TikToka, Mom Uncharted, bez dlake na jeziku otkriva slučajeve blatantnog iskorištavanja djece na društvenim mrežama koje graniče sa spolnim iskorištavanjem. Ključni pojam: Mommy ran accounts (profili djece kojima upravljaju – mame).
Imamo primjere gdje dijete ima profil na YouTubeu, TikToku, Instagramu, kojim upravljaju roditelji. Putem tih profila se pratitelji mogu pretplatiti na dodatne sadržaje koje dijete kreira i to otvara razne mogućnosti, a uvjerena sam da osobe koje se pretplaćuju na takav sadržaj nemaju dobre namjere. Čak i da imaju, ne čini mi se prihvatljivo da netko plaća da dobije sliku ili video djeteta. To otvara djecu predatorima.
Da nemaju dobre namjere, pokazuje činjenica da mnoge od tih profila prate isključivo muškarci srednje dobi. Mom Uncharted otkrila je i neke od kodnih pojmova koje oni koriste, ne bi li se prepoznali, umrežavali i razmjenjivali slike djece, čak i one u očima roditelja najnevinije.
U našoj regiji još nema slučajeva gdje roditelji vode profile uime svoje djece i nude sadržaj pratiteljima u zamjenu za novac ili predmete s liste želja na Amazonu ili u kojoj drugoj trgovini, koliko je Ani poznato, ali ne bi je čudilo da se uskoro pojave.
Iako Instagram i druge slične servise djeca ni ne smiju koristiti ispod 13 godina, zahvaljujući činjenici da te sporne profile vode roditelji, većinom mame, zaobilaze se pravila. Instagram, koji omogućuje direktnu monetizaciju sadržaja kroz opciju pretplata na profile na određenim lokacijama, nije se još oglasio o ovoj problematici.
I to je neka premisa koja se provlači kroz cijelu ovu temu – zaobilaženje pravila.
Da, rad djece je reguliran, osim kad nije.
Da, djeca imaju pravo na zaštitu, ali roditelji odlučuju u njihovo ime, a, kao što vidimo, ponekad ta odluka nije najbolja i njene se posljedice vide godinama nakon.
Da, djeca ne smiju biti na društvenim mrežama niti se sadržaj koji objavljuju smije monetizirati, osim kad se smije.
A upravo u toj zaobilaznici sjede traume djece i ljudi ne pretjerano dobrih namjera.
Preuzeto sa: netokracija.com
