Fudbal je super.
Sad ispade da sve loše što se u Banjaluci desi, o njoj pričam jer tu živim, a vjerujem da je tako i u drugim, tim, kako mi to volimo reći, urbanim sredinama, poteklo od došljaka, dakle nas. Da, nas, koji…
Gdje ste, djeco bosanska? Gdje ste napaćeni, nashvaćeni soju? Gdje ste vi što poderanog buđelara obijate biroe, kladionice, zadimljene kafane i tumarate mračnim prostranstvima svog trulog odrastanje? Gdje ste vi neradnici, ne po sopstvenoj volji, već po zakonu nužde. Vi,…
Za koje dijete prije dati. Za koje prije odvojiti od sebe. Koje nam je ljepše, bolje, koje nam je potrebnije, koje više volimo. Ako ovo pitate roditelja koji ima više djece, sigurno će vas samo blijedo pogledati. Jer, ljubav se…
Zovem prijateljicu da povede dijete pa da ga zajedno sa mojim pustimo da trče ispred zgrade, ne bil ikako polijegali u neko ljudskom organizmu, starijem, prihvatljivije vrijeme, a da nas dvije čučnemo negdje sa strane, posrčemo kakav sok i danemo…
Ona mu ne da da vidi dijete. Njegovo. Koje je i njeno. Dakle, njihovo.
Za početak, jebo vas feminizam. Stvarno ne znam čemu sav taj napor.
Bosna i Hercegovina je moj dom već više od tri decenije. Dobro, skoro četiri. I baš što više godina imam, znam da drugi dom nemam. Mogu otići bilo gdje, znam i gdje bih najradije, ali isto tako znam i zašto…
Djetinjstvo moje generacije miriše na selo. Na domaći sir, kestenje, smežuranu jabučicu i slasni pekmez iz plitke, a široke tufnaste šerpe. Peć na drva, visoki kreveti i kredenac su dio sjećanja na dom sa zemljanim podom i odlaskom po vodu…
Navijala sam za Trampa. U konkurenciji u kojoj se obreo, izabrala sam svjesno da mi je narandžasti čovjek bolji izbor. Nema tu nekog strateškog promišljanja, samo se pomalo sjećam zaostavštine Klintonovih, oplemenjenog uranijuma i svih karcinoma koje ovdašnja djeca danas imaju…
