Bila sam trudna 19 nedelja kada me je dežurni doktor pogledao u oči i rekao mi da je srce blizanca A prestalo da kuca.
Blizanac A- moj budući sin- imao je ime koje i danas ne mogu da izgovorim.
Kad si mali, vjeruješ da su tvoji roditelji najbolji ljudi na cijelom svijetu.
S odrastanjem, ako si dovoljno spreman pogledati u sebe, samim tim i u svoje pretke, odgoj, odrastanje i stvoritelje, počinješ shvaćati da u njima ima svašta što ti se možda i ne sviđa.
Ko god je gledao filmove, čitao knjige, očešao se o barem neku teoriju zavere ili religiju tokom života, zna da scenarija o smaku sveta ima podosta.
Umjesto čestitke.
Baš zato što nije Majčin dan i što nije prigoda.
Jučer sam putovala iz Zagreba u Split, i do mene je sjela predstavnica skupine Majki, skupine najveličanstvenijih bića na svijetu.
“Ne bojim se ja za tebe.”
Prestala sam brojati koliko puta sam čula i pročitala ovu ili sličnu rečenicu zadnjih tjedana.
Jednog dana ćeš se probuditi i vidjeti da si sama. Sa sobom. Jednog dana ćeš morati stati ispred ogledala i objasniti sebi zašto se nisi malo bolje brinula o sebi. Zašto su ti potrebe svih bile ispred tvojih. Nije to…
Pričala nam je kako nije videla unuku otkad je krenula u školu, kako je ostala mlada bez supruga, kako se snalazila, podigla decu, radila. Je l’ bilo teško? Šta nije teško danas? Ali žena ne sme sa takvim mislima kroz život! Ne, ne.
Na pitanje da li su dječaci veće maze mogu reći ovo:
Koliko zaista vodite računa o sebi samima i znate li šta zapravo znači da brinete o sebi? Znate li da to često nije nimalo lijepa stvar?
