Oduvijek sam smatrala da se ženski uspjeh u poslu može mjeriti i novcem koji potroši da netko drugi umjesto nje radi neke predosadne poslove poput čišćenja kuće, pranja tepiha i peglanja košulja.
Onu tešku, koje se ne možeš kutarisati ma šta probala, jer su nam je dodijelili, globalno, džematile.
Poklon ženi svijeta. A mi objeručke prihvatile.
Skrolam tako besciljno kroz društvene mreže često. Vrlo često i ne primjetim šta piše niti čitam.
Mi ljudi slovimo za neka misaona bića. Razumna.
Moj brat i ja smo rođeni od istih roditelja. Iste majke. Istog oca. Ista baka nas je čuvala, hranila i brisala nam guzicu.
Odrastala sam sa dvije žene. Sa dvije totalno suprotne tačke na jednoj istoj liniji. Sa pokornom i prkosnom. Jednom mekanom i nježnom i jednom grubom i oštrom. Odgajale su me obje pokušavajući u mene utisnuti ono najbolje što su mislile…
Jutros sam sasvim slučajno naletjela na tekst o djevojčici iz Kanade koja je vraćena iz vrtića zbog nepristojne haljine na bretele. Mislim da sam ga čitala i prošle godine. Ili mi je sve malo konfuzno zbog primitivizma koji svakog dana…
Kada se bicikl pojavio, djelovao je kao agent velike društvene promjene.
Kažu da je XXI vijek.
Kažu i da će za sedmicu 8. mart.
Danas, na 76. godišnjicu od osnivanja AFŽ-a, prisjećamo se hrabrih žena bivše Jugoslavije koje su učešćem u AFŽ-u doprinosile ravnopravnosti spolova i osvajale javne prostore za žene i njihovo djelovanje!
