Ninini roditelji su imali sedmero djece i živjeli su na farmi zahvaljujući kojoj su uspijevali da prehrane svoje kćerke i sinove. Veoma često se dešavalo da, osim brašna i šećera, sve ostalo na njihovom kuhinjskom stolu bude ubrano iz bašte porodice Schepker. Pored toga što je upravljao farmom Ninin otac Archie je bio i stolar. U jesen 1970. godine radio je na jednoj kući u selu kada su pukle merdevine i on je zbog pada polomio dvije kosti u leđima. Pune tri sedmice je ležao u bolnici kako bi kosti pravilno zarasle. Te godine, Dan zahvalnosti u kući porodice Schepker nije bio isti bez njihovog tate i supruga. Umjesto njega došao je Ninin ujak i pomogao svojim nećacima da pripreme svinjetinu za cijelu godinu.
Kada se Archie vratio iz bolnice nije smio da radi zbog povrede. Bližio se Božić, a porodica Schepker nije imala novaca da ga proslavi. No, tada se pokazalo da nisu sami i da još uvijek ima dobrih ljudi. Jedne večeri im je na vrata pokucala komšinica Peggy Phelan koja je sa sobom donijela kovertu. U njoj je bio novac koji su komšije prikupile za njih.
“Tata je pokušao da se pobuni, ali Peggy mu to nije dozvolila. Još uvijek je čujem kako govori: ‘Archie, kad god bi se nekome pokvario kombajn ti si im skupljao sijeno. Kad neko u selu umre tvoja žena Altha kuva hranu za ožalošćene. Sada je red da mi vama pomognemo’”, ispričala je Nina za novine “Reader’s Digest”.
To veče je šestogodišnja Nina shvatila šta znači biti dobar komšija i vidjela da se njenim roditeljima uzvratila ljubaznost. Archie i Altha su navikli da budu velikodušni prema drugim ljudima, ali ne i da takvo nešto dobiju zauzvrat. I to je nešto najljepše što su njihova djeca mogla da nauče – da se dobro dobrim vraća.
