Prelazeći po ko zna koji put po kanalima na TV-u u potrazi za nekim bar mrvicu interesantnim sadržajem, zaustavljam se na kanalu RTL. Film „Samo nebo zna“ („Just like heaven“), glumci: Reese Witherspoon i Mark Ruffalo, žanr: romantična komedija. Nisam ljubitelj romantičnih komedija, generalno, ali da se ne lažemo, mi žene imamo „one dane u mjesecu“ kada nam se eto i takav film sviđa. Inače, najviše volim horore.
Ali, žanr u ovom trenutku nije toliko bitan, već jedna rečenica u tom filmu koja me je natjerala da se zamisllim malo. Vjerovatno vam se nekada desila ista stvar, gledate film i odjednom nešto u njemu, neka scena, pokret, neka jednostavna rečenica vas natjera da se zaustavite na sekund i razmislite malo o svom životu. U nekom momentu Elizabeth (Reese) priča o svom životu i kaže „…Sačuvala sam život za kasnije.“. Tu sam se na sekund zamislila, ali sam nastavila da gledam film. I onda dolazi ta „THE“ rečenica: „Najsrećnija sam bila onda kada sam doživjela neuspjeh“. I tu prestajem da gledam film, pogled mi je i dalje usmjeren na TV, ali prolazi kroz njega i počinjem da vrtim svoj život unazad, jer me ova rečenica pogađa tačno u taj neki okidač za razmišljanje. I sada se vjerovatno pitate kako to da neko može da bude najsrećniji kada doživi neuspjeh. I tu dolazi ona stara dobra „Ko razumije, shvatiće“. A za one koji ne razumiju, pokušaću da objasnim zašto je to tako.
Mada, teško je objasniti da neko može biti srećan zbog neuspjeha, jer je „sreća zbog neuspjeha“ nešto kao oksimoron, ali jednostavno tako nešto se desi onda kada ste čitav život najbolji u nečemu i kada sami sebi nametnete taj neki pritisak da mora uvijek da bude tako i u jednom momentu to sve zanemarite. Biti najbolji učenik, imati sve petice, biti najbolji u pisanju i crtanju (ne u sportu i muzici, jer nakon lomljenja ruke tri puta na času Fizičkog vaspitanja i komentara da „Lijepo pjevaš, ali te je ružno slušati“, shvatiš da tu baš i ne možeš biti najbolji), biti najbolji student, najbolji asistent, najbolji predavač, uvijek superheroj Najbolji prijatelj – kao rame za plakanje, kao pratnja na žurkama, kao omiljena pivopija i plesalo, kao mašina za smijeh. I u svemu tome, onaj pravi život koji se sastoji od spontanih izliva emocija, od padova, a ne samo uspona, ostaviti za kasnije. I pri tom se nikad ne zapitati – šta ako jednom jednostavno ne bude tog kasnije? Tako sam ja u jednom momentu prestala biti najbolja, zanemarila svoje doktorske studije, prestala da budem uvijek tu za druge i naučila da kažem ne, počela sam da živim malo drugačije od onoga na što sam navikla, drugačijeg od onoga što sam sama sebi nametnula i što su mi dijelom i drugi nametnuli. Dopustila sam sebi i neuspjeh. I pitala sam se s vremena na vrijeme zašto me zbog toga ne grize savjest, kako mi ne smeta to što više nisam najbolja u svemu.
I gledajući ovu romantičnu komediju, shvatila sam da sam po prvi put nakon dugo vremena onako istinski srećna i to baš sada kada sam doživjela jedan veliki neuspjeh. Dopustila sam sebi da dišem, da uživam u životu bez razmišljanja o rokovima, titulama, odobravanju drugih ljudi… Shvatila sam da sam ranije, iako sam bila uvijek u dobrom društvu, zapravo bila sama. Zatrpavala sam se poslom da bih ublažila taj osjećaj samoće i zatvarala vrata za ono bez čega čovjek jednostavno nije potpun – za ljubav. I kada sam se oslobodila tog pritiska da budem najbolja i kada mi se desilo to što je većina okarakterisala kao neuspjeh, pronašla sam i taj neki komadić koji je nedostajao. Taj neuspjeh doveo je do nečega (nekoga) što možda mogu da okarakterišem i kao najveći uspjeh – sada imam svog sidekick-a, ono što je svakom superheroju potrebno. Uz njega je lakše planirati budućnost, uz njega ja mogu biti samo ja, onakva kakva jesam, bez pritiska da budem najbolja, uz njega ću, eto, da završim i taj doktorat i nije bitno što ga nisam završila na vrijeme (u tom nekom roku koji sam sebi zacrtala), bitno je da ću ga završiti onda kad za njega dođe vrijeme.
Zato, kada vas neki film natjera da razmislite o svom životu, dopustite sebi da razmislite. I shvatićete da čak i u nespjehu čovjek može da bude srećan, jer ne vodi svaki neuspjeh ka nekom dnu, poneki vas odvede i ka nekom novom početku.