Ljuti tekst

 

Zbog nepravde.

Zbog obijesti.

Zbog ljudi.

Zbog neljudi najviše.

Zbog njihovih zlih jezika i djela.

Zbog toga što ih nije ni stid, ni sram.

Zbog toga što se ne boje ničega i nikoga.

Zbog onih koje umanjuju.

Zbog onih koji su nemoćni.

Zbog pametnih.

Zbog blistavih.

Zbog velikih koje su umanjili.

Zbog djece.

Zbog sve i jednog djeteta.

Zbog svog djeteta.

Zbog hladnoće u ljudima.

Zbog hladnih zidova oko ljudi.

Zbog hladnih zidova jer još nema grijanja.

Zbog toga što to ćutimo i trpimo.

Zbog gladnih.

Zbog skupog goriva.

Zbog sve skupljeg hljeba.

Zbog skupog života.

Zbog preskupih riječi koje slušam ovih dana.

Zbog presiromašne istine.

Zbog jeftine pameti.

Zbog onih bez pameti, i bez srama.

Zbog svojih prijatelja.

Zbog svojih neprijatelja.

Zbog svojih roditelja.

Zbog svih ljudi koji ovo ne zaslužuju.

Zbog svih koji zaslužuju mnogo više.

Zbog sebe.

Zbog sebe kakvu (ne) poznajem.

Zbog onoga u šta sam se pretvorila.

Zbog bezbroj ubijenih snova.

Zbog nebrojeno polomljenih krila.

Zbog ihahaj ugašenih osmijeha.

Zbog punih čekaonica.

Zbog prljavih plahti i memljivih kupatila.

Zbog unesrećenh porodilja.

Zbog djece koja su u porodilištu pokupila bakteriju.

Zbog onih koji čekaju lijek.

Zbog onih kojima se smrt smiješi.

Zbog svih koji su otišli da se ne vrate.

Zbog svih koji pakuju kofere.

Zbog svih sa rupom na cipeli.

Zbog svih sa rupom na srcu, i duši.

Zbog svih koji su dali sve.

Zbog onih koji više nemaju šta dati.

Zbog ljudi koji su ostali bez sebe.

Zbog toga što za to niko ne odgovara.

Zbog toga što je rijetko koga briga.

Zbog toga što moćne ne interesuje.

Zbog toga što su oni moćni.

Zbog otetih djetinjstava.

Zbog uništenih brakova.

Zbog tužnih.

Zbog omalovaženih.

Zbog unesrećenih.

Zbog onih koji ne vole.

Zbog onih koje ne vole.

Zbog vjernika koji najmanje vjeruju.

Zbog onih koji su izgubili i nadu.

Zbog nas, ovdje i sada.