Trudnice koje su sklone trombofiliji, odnosno imaju pojačano zgrušavanje (koagulaciju) krvi, veoma često dio ili čitavu trudnoću provedu na terapiji niskomolekularnim heparinom (Fraxiparine, Clexane, Fragmin…). Time se sprečavaju neželjene posljedice ovog poremećaja na majku i na plod tokom trudnoće. Ovaj lijek se mimo trudnoće koristi za liječenje dubokih venskih tromboza, plućne embolije i drugih oboljenja.
Trudnice sklone trombofiliji u Zeničko-dobojskom kantonu (ZDK) moraju plaćati spasonosni lijek. Clexane injekcije u tom kantonu nisu na esencijalnoj listi – u apotekama ih možete nabaviti po cijeni (prosječno) od 9,4 KM po komadu.
Situacija je istovjetna i u nekim drugim kantonima u FBiH, za razliku od Kantona Sarajevo, dok u RS Fond zdravstvenog osiguranja u potpunosti refundira sredstva za nabavljanje lijeka. U ZDK, koji broji 12 lokalnih zajednica, trudnice su ogorčene takvim stanjem i navode da o njima i njihovoj djeci država ne vodi računa. Stoga su pokrenule inicijativu, koja je upućena u kantonalnu skupštinu, da Clexane injekcije, od kojih zavisi ishod njihove trudnoće, budu besplatne.
“Na koji način i kojim sistemom eliminacije, odabira i rangiranja vrijednosti jedan broj trudnica u BiH zaslužuje bezbrižnu trudnoću, dok drugi broj, ukoliko nema dovoljno novca, mora živjeti sa strahom da li će sutra imati dovoljno sredstava za lijek koji će produžiti život njenoj bebi? Da li je pravo vrijeme da prestanemo okretati leđa? Koliko teško može biti pružiti jednaka prava trudnicama u svakom gradu, općini i kantonu u ovoj državi?”, navodi Lana Jonjić, koja je, na prijedlog grupe građana, pokrenula inicijativu da se Clexane uvrsti na esencijalnu listu u ZDK.
Njenom i ogorčenju brojnih trudnica svakako ima mjesta. S obzirom na cijenu lijeka, te činjenicu da ga svakodnevno moraju koristiti mjesecima, nekada i dva puta dnevno, jasno je da su buduće majke u toj situaciji uplašene, pod stresom, razočarene u sistem, da se bude i liježu sa pitanjem kako obezbijediti novac za lijek. Jer, Clexane nisu luksuz, to je potreba, injekcija koja trudnici pruža sigurnost da će za devet mjeseci držati svoju tek rođenu bebu. Ranija istraživanja govorila su u prilog tome da je 90% prvih pobačaja uzrokovano hromozomskim poremećajima, a poremećaji zgrušavanja krvi da su uzrokom 55-62% ponovljenih pobačaja.
“Clexane injekcije sam koristila 2011-2012. godine. Bila sam u drugom mjesecu trudnoće kad sam saznala da imam dubokovensku trombozu lijeve noge, kod prepone. Moje liječenje je nastavljeno kući uz Clexane injekcije dva puta dnevno. Svaku injekciju, koja je koštala 13,90 KM u državnoj apoteci, sam morala kupiti sama. U jednoj privatnoj apoteci su nam na našu molbu iste injekcije davali po 12 KM (24 KM dnevno). Račune sam sačuvala i u socijalnom u Brezi su mi rekli da predam u ZZO da dobijem povrat novca, s obzirom da sam trudnica. Kopirala sam račune i poslala kopiju i molbu da mi pomognu u daljem liječenju. Na iznos od skoro 3.000 maraka su mi poslali 250 KM i odbijenicu da mi finansijski pomognu u daljem liječenju”, za Lolu govori Nerma F., iz Breze, prisjećajući se agonije kroz koju je prošla.
S ogorčenjem navodi da je njen suprug, s obzirom da je sedam mjeseci primala Clexane injekcije dva puta dnevno, morao podići kredit, koji i danas isplaćuju, te da se nikada u životu nije gore osjećala.
“Ja sam rodila živo i zdravo djete, iako mi u Zenici nisu garantovali. Bila sam sama protiv svih. I hvala Bogu pobjedila sam u ovoj borbi. Jeste da ja sad imam posljedice, i brzo obavljenog carskog, i noga me boli, ali moja beba, sad dječak od pet i po godina, je rođena živa i zdrava”, naglašava Nerma i dodaje da vjerovatno više neće rađati, s obzirom na zdravstveno stanje, pa pokrenuta inicijativa u ZDK njoj neće pomoći, ali se nada da bi mogla olakšati nekim budućim trudnicama u istoj situaciji.
Trudnicama koje koriste Clexane u prosjeku treba najmanje 280 do 300 KM mjesečno. Mnogo njih nije u finansijskoj situaciji da plaćaju toliki iznos 9 mjeseci trudnoće i još 40 dana poslije trudnoće. Tako se mnoge izlažu riziku neuzimanjem terapije, jer naprosto nisu u mogućnosti platiti te injekcije. Takođe, za neke je nemoguće i uraditi test na trombofiliju, koji se radi u Sarajevu i košta oko 300 KM.
Maja T. iz Zenice je tokom cijele trudnoće svakodnevno, o svom trošku, primala jednu Clexane injekciju, kako bi trudnoću iznijela do kraja. Navodi da uz terapiju svaka buduća majka ima strah za svoju nerođenu bebu, a da mnoge imaju i strahove kako preživjeti mjesec uz tolike izdatke, koji za cijelu trudnoću iznose hiljade maraka.
“Strašna je činjenica da su trudnice ostavljene na cjedilu i da o njima niko ne brine. Strašno je da plaćate zdravstveno osiguranje, a nemate pravo na esencijalni lijek za zdravlje majke i bebe. Pitam se kakvo smo mi društvo kad nemamo nikakvog senzibiliteta prema budućim majkama? Nisu samo injekcije problem, nego i sam test na trombofoliju. Mnoge žene imaju po dva – tri pobačaja dok se neko ne sjeti uputiti ih na kontrolu trombofolije. Zašto ne bi i test za trombofoliju bio obavezan za svaku ženu koja želi trudnoću?”, pita ona.
Odgovor, donekle, stiže iz Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) ZDK, koji refundira troškove nabavke samo 15 injekcija, bez obzira na količinu koja je propisana po pacijentu, odnosno trudnici. Kratak je i jasan – nema novca.
“Clexane injekcije nisu na esencijalnoj listi lijekova zbog toga što državni novac koji se preliva u ZDK za potrebe zdravstvenog osiguranja jednostavno nije dostatan za sve liste lijekova i potrebe svih osiguranika. Razumijem ogorčenost žena o kojima govorite, ali mi moramo zadovoljiti zakonom propisane liste lijekova, odnosno pravilnik o načinu propisivanja i izdavanja lijekova na recept”, pojasnila je za Lolu doktorica Indira Mundžić, pomoćnica direktora za medicinska pitanja u ZZO ZDK.
Na našu konstataciju da se ovdje ipak radi o trudnicama i bebama, koje bi trebalo da uvijek i svagdje budu među prioritetima, dodala je da se nada da će pokrenuta inicijativa dovesti do nekih pozitivnih promjena.
