Cijeli život sam bježala od svrstavanja u torove. Jedva sam našla cimerice za ekskurziju u osnovnoj školi jer se nisam uklapala ni u popularne djevojčice niti sam bila introvert pa da sam rahat u svom svijetu. Mama je to lijepo objasnila kada je rekla da sam uvijek mimo svijet. Tako sam na kraju odlučila da ću biti jedan ponosni mimosvijet.
I živjela sam sretno do kraja prošle godine kada je svijet počeo opet da se strmoglavi u najnovije fašističko ludilo. Počelo je to i ranije, ali sam krajem prošle godine, nekada u vrijeme inaguracije Donalda Trumpa za predsjednika slobodnog svijeta, koji je očito izgubio parametre ukusnog humora, prvi put osjetila potrebu da se negdje svrstam i da druge razvrstavam. I tu počinje drama. Kome zapravo ja pripadam i ko je ko više.
Za početak sam krenula od rođenog Facebooka. Facebook lista prijatelja mi je odavno izmakla kontroli pa se tako na mojoj početnoj stranici svako jutro nađe jedan mali uzorak svijeta danas. Nema koga nema tamo. Od super liberalnih ljevičara, do ultra radikalne desnice, od prezanimljivih umjetnika i svjetskih putnika do onih likova sa slikama djece na tuti svako jutro… Svi se naravno bave politikom na socijalnim mrežama, da bi spriječili da se ona bavi njima u offline svijetu. I tako, analizirajući taj mali uzorak svijeta, ne bi li pronašla i sebi neko mjesto, potpuno se izgubim. Stanje na tom malom uzorku je, čast rijetkim mimosvijetima, sljedeće:
Pod stavkom na profilima gdje se piše koja su ti politička uvjerenja jednom dijelu liste stoji da su konzervativci ili da su desno. To oni koji uz jutarnju kafu veličaju naše desničare do nebesa i iz vjere izgone ljevičare, međutim po pravilu se oduševljavaju pobjedom ljevice u Holandiji pritiv fašiste Geerta Wildersa, ili ljevičara Macrona koji je u drugom krugu, na olakšanje svih normalnih stanovnika Zemlje, pobjedio desničarku La Penn i tako ulio nadu da ipak nije sve otišlo u bespovrat. Mojoj ultradesnoj listi facebook prijatelja mrzak je naravno i Donald Trump. To mi tek nije jasno. Razumijem da moraš imati posebnu dijagnozu da ti ne smeta njegovo hronično odsustvo karizme, ali taj čovjek ipak nudi sve čemu moja desna raja teži. On je homofob, vrlo patrijarhalan, mizogonist, protiv prava na abortus… Trump je kampanju dobio na obećanjima savršene zemlje za moju desnu listu prijatelja. Moja desna lista, sa druge strane strastveno podržava Erdogana, koji obećava u gram isto što i Trump. Istina, razlikuju se u tome što jedan ne voli pokrivene, drugi ne voli otkrivene žene.
Trebalo je mom sporom mozgu bar deset dana da shvati da je jedina razlika u tome, što na Trampovoj listi zabranjenih stvari se nalazi i ova raja sa moje desne liste, kojima uglavnom pod “Vjerska uvjerenja” na Facebooku, sve CAPS LOCK slovima piše MUSLIMAN(KA). A, ne voli Trump ni njih. Zato im ne paše. Iako su složni po pitanju polaganja prava na nečije maternice i ljubavni život, ipak moja desna lista ne može da shvati kako neko ima pravo da se bavi pokrivenim ili otkrivenim frizurama žena im njihovih.
Nasuprot desne, naravno tu je i super liberalna lijeva lista mojih Facebook prijatelja, mog malog uzorka svijeta. Sve su to sami zaštitnici prava pandi, postavjači filtera duge preko profilnih slika u znak podrške LGBT zajednici, zaklete feministice sa cover slikama FEMEN-a, grupe aktivistica koje se golim grudima bore protiv svake nepravde svijeta. To je bila lista za koju sam se ponadala da se svrstala uz sirijske izbjeglice, prava žena da se oblače ili skidaju po svojoj volji, prava da vjeruješ u Boga ili u Veliku Pandu ili ne vjeruješ ni u što. No, gle čuda. Moja lijeva lista se, opet čast nekolicini mimosvijeta i tamo, redom svrstala u prve redove dragocijene podrške fašistima iz Amerike, Francuske i Holandije. Odjednom je u našoj dragoj, prečudnoj zemlji, abortus za moju lijevu listu postao luksuz razmaženih i neodgovornih žena kojima to treba ukinuti hitno uz argument kako bi više razmišljale o tome kada, kako i s kim spavaju. Liberalno, zaista. Ali, kvaka je tu što novonastali fašisti i naši lažni liberali-dok-mi-se-uklapaš-u-moje-stavove imaju ovaj put zajedničkog neprijatelja, a to su “zatucani, konzervativni pokrivači žena sa Istoka” koji su dobauljali u njihov savršeni svijet jednakosti, ili bolje rečeno jednoličnosti, za sve.
Suma sumarum, opšti stav moje bosanke Facebook družine sa desne ili lijeve strane je “super su ti fašisti dok im i sami nismo meta”.
U međuvremenu u stvarnom svijetu, svijetu obrazovanih i nefrustriranih ljudi, u svom ovom zlu dešava se nešto divno. Pokrivene žene na čelu sa Lindom Sarsour širom Amerike marširaju rame uz rame uz LGBT zajednicu mašući duginim zastavama i maramama protiv novih fašističkih zakona o abortusu i migrantima. Da nije povod tragičan, slika ujedinjenih tako različitih ljudi bila bi divna slika svijeta. Mimosvijet do mimosvijeta, zajedno marširaju za slobodu.
Sjetim se u teškim vremenima često poslovice “Ne pada snijeg da pokrije brijeg već da svaka zvijerka ostavi trag.” Ja bih još dodala da je bitno, kad padne snijeg, okrenuti se i uvjeriti da ostavljas ljudske stope iza sebe. I taman kad pomislim da je puno manje ljudi, a sve više zvijeri, pade težak snijeg prošle sedmice. Ricky John Best i Taliesin Myrddin Namkai Meche su na smrt izbodeni braneći pokrivenu ženu od naciste u vozu u Portlandu. Koliko je teško prihvatiti gubitak dva takva heroja u svijetu, toliko je važno znati da još uvijek na Zemlji postoje bar dva, od sedam milijardi judi, koji su spremni dati život da odbrane nečije pravo da bude drugačiji.
Nakon tog preteškog događaja, sam konačno shvatila kojem toru želim da pripadam. Želim pripadati tamo gdje pripadaju ova dva čovjeka. Želim spadati u ljude, u anti-fašiste svojim bićem, a ne pod stavkom “politička uvjerenja” na društvenim mrežama. Želim stajati rame uz rame uz sve mimosvijete koji mašu svim zastavama slobode i drugačijosti jedni uz druge. United we stand, divided we fall. Jedino ovako možemo opstati u borbi ljudi protiv zvijeri.
