Dadoh sebi malo vremena da razmislim i posložim slike.
Činjenice:
U UKC RS u utorak je došao muž jedne od porodilja i nesrećnu ženu napao nožem. Žena je prethodno rodila trojke. Prema izjavama porodilja, uhvatio je za vrat i vukao sa trećeg na drugi sprat. Bila je uznemirena i uplašena. Portir je došao, izbacio ga i zaključao odjel.
Prema izjavama ljekara, napad se jeste dogodio, ali je porodilja “zadobila jednu ogrebotinu koja ne može ni da se vidi jasno ako se ne zagledate”. Rajsfešlusom! S njom su i razgovarali. Stabilno je, koliko je to moguće u ovakvim okolnostima. Situacija nije eskalirala zahvaljujući pribranoj medicinskoj sestri koja je odreagovala i spasila porodilju.
Prema izjavama iz policije, nasilnik je uhapšen u ulici u kojoj se nalazi bolnica. Ženu je, kako im je prijavio portir UKC RS, napao nožem, koji je kod njega i pronađen.
Činjenica!
Napad se dogodio na javnom mjestu! U bolnici! Luđak, muž, nevjenčani muž, pijani muž nasrnuo je na ženu! Pred drugim porodiljama! Dakle, više nije samo u četiri zida pa da nas se to ne tiče, iako bi i tada i te kako trebalo da nas se tiče. Nasilje nije uvijek vidljivo golim okom!
Reagovanja:
Vera Sladojević, direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka, osudila je napad na nesrećnu ženu u hodniku Klinike za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) RS, “koju je posjekao pijani, nevjenčani suprug”.
Zgrožena ponašanjem oca maloljetne djece prema ženi koja je još u najosjetljivijem periodu kazala je da je Centar spreman pružiti svaki vid pomoći, osuđujući primarno nasilje nasilnika, bez obzira na to o kome se radi i na koji način je počinjen, jer razlozi za nasilje ne postoje niti se kada mogu pravdati. Dodala je da se majci mora pružiti svaki vid podrške, pogotovo jer je specifična situacija, jer je nedavno rodila trojke i ima još troje djece.
Prema izjavama iz policije, nasilnik je uhapšen u ulici u kojoj se nalazi bolnica. Ženu je, kako im je prijavio portir UKC RS, napao nožem, koji je kod njega i pronađen.
“U ovom momentu moramo ići u pravcu zbrinjavanje majke u adekvatan smještaj, kao na primjer u materinski dom. Ne možemo dozvoliti da majka bude bez djece ili da ostavimo djecu s nasilnikom”, istakla je Sladojević.
Kako se napad desio u UKC RS, a ljekari rekli kako je fizička povreda zanemarljiva, Fondacija “Udružene žene” Banjaluka najoštrije je osudila njihovu reakciju koji su, citiram, “pokušali minimizirati nasilje, ukazujući na neznatne povrede porodilje koja je bila izložena napadu i opasnosti po život”. Fondacija je zato od rukovodstva UKC zatražila javno izvinjenje u vezi s neprimjerenim reakcijama.
Oglasio se i Gender centar Vlade RS s osudom napada. U okviru svog mandata će, kažu, ispitati da li su nadležni subjekti zaštite od nasilja u porodici preduzeli sve mjere u cilju sprečavanja nasilja i zaštite žrtve, kao i da li su ispoštovane predviđene interne procedure. Centar je pozvao “sve relevantne institucije i društvene aktere da učine sve što je u njihovoj nadležnosti radi sprečavanja nasilja nad ženama uključujući nasilje u porodici”.
Šta sad?
Činjenica je da u ličnoj anamnezi porodilje ima mnogo neprijatnih situacija. Da mnogo toga trpi. Da je muž najavljivao napad i da ona ni danas ni sutra nije sigurna. Bliži se vrijeme kada će napustiti UKC RS. Kuda će onda?
Istina, ponuđen joj je materinski dom. Nadležni su se oglasili i ponudili pomoć. Ali, sada sve zavisi od njenog pristanka.
Ako pogledamo situacije iz porodica u kojima je bilo nasilja, žene su se nasilnicima uglavnom vraćale. Zašto?
Zato što nisu bile zaposlene pa su se plašile da će izgubiti djecu.
Zato što se nadaju da će to biti posljednji put.
Zato što se plaše da će na sebe navući još veći gnjev.
Zbog sramote od komšijskih pogleda.
Zbog društva koje od njih okreće pogled.
Tako biraju da im je glava u torbi svakog dana. Svake sekunde. Društvo na to odreaguje po principu “kako da spasimo nekoga ko sam ne želi da se spasi”.
Istina, ponuđen joj je materinski dom. Nadležni su se oglasili i ponudili pomoć. Ali, sada sve zavisi od njenog pristanka.
Ovako dolazimo do začaranog kruga. Iz kojeg nema izlaza, a kraj možemo da mjerimo, ne centimetrima ozljede, brojem šavova ili količinom ljubičaste boje, već količinom krvi, količinom nesreće, tragedije… Smrti. Brojem ubijenih žena, žrtava nasilja!
Molim vas, sve vas nadležne za ove i slične krugove, reagujte. Regujte dok ne bude kasno! Izvucite ovu ženu iz pakla nasilja. Spasimo nju, za sve druge koje trpe i stradaju.
Postoji li iko u ovom lancu ko će već danas otići u UKC RS, ponovo porazgovarati sa nesrećnom ženom? Njoj lično, a ne preko novinskih izjava, ponuditi sigurnost, da se ne bi vratila strahu? Neka neko pogleda tih šest malenih glavica kojima je ona majka i koje nemaju u koga drugog da pogledaju.
Imamo konkretnu situaciju, nemojte da ostane na definiciji. Ne dajte da postane statistika!
