Zavodski zidovi, rehabilitacionog centra, prošarani žoharima. Zagrljaji uposlenih koji se svojski trude zamijeniti roditeljski.
A meni se srce mrzne.
Ležim na donjem dijelu kreveta izbjegavajući federe koji su i onu novu plahtu probili. Gledam u plafon koji je nekad bio bijel, friško ofarban.
Soba je prazna, svi su otišli kući za vikend. Napolju snijeg idilično pada i nema namjeru prestati. Znam šta to na planini znači, ali čvrsto vjerujem da ću ipak stići do svog doma.
I dok se tišina nadvikuje sa mojim disanjem, padam u onaj san na javi. Zamišljam kako upravo sada mama dodaje tati onu debelu, plavu jaknu, zaželi mu sreću, on sjeda u auto i kreće, a ona se vraća naložiti vatru da nam bude toplo kad stignemo.
Imam sliku svakog metra tih osamdeset kilometara koliko je moje selo udaljeno. Uredno sam prebrojala sve stubiće pored puta.
Polako oživljavam slike. Ne dam se omesti. Ne znam koliko je vremena prošlo, ali u jednom trenutku prepoznajem zvonjavu koraka sa hodnika. Srce počne ubrzano da mi kuca i tada se otvaraju vrata, ali i moje oči. Na vratima, moj tata, u plavoj jakni. „Sine, idemo kući“, kaže.
Ponekad snijeg bude toliko veliki da ne možemo autom cijelim putem. Tada me tata stavi na leđa, pokrije plavom jaknom i nosi dva kilometra. Kada sam bila još manja i kada sam željela da me tata nosi govorila bih: „Nosi me tata kika pinje“. Smješkam se dok se prisjećam i često tako zaspim njemu na leđima.
Kod kuće nas čeka mama sa pitom koju niko ne pravi tako dobro kao ona i toplom kućom.
Darovali su mi život, i to je najljepše što su učinili za mene. U njega su udahnuli ljubav, povjerenje, sreću, zajedništvo. Darovali su mi brata, koji je postao moja najveća radost u životu. Darovali su mi djetinjstvo koje su preplavili dopuštanjima da budem dijete.
Plava jakna više nije tako plava, malo je izblijedila, kao i naša sjećanja na teške dane, pa se tako učimo samo radovati svakom zajedničkom danu.
Ponekad i plešemo.
Moj tata je moj graditelj snova jer mi ne zna reći „NE“. Upravo se sa mnom sprema za modnu reviju. Nije čak ni pitao o čemu se radi. Ali mi vjeruje da je to u redu, da radimo dobru stvar.
I upravo je povjerenje i puštanje ključ zdrave i srećne porodice.
