Postupci ove industrije imaju jedan cilj – da uzbude muškarce, žestoko i brzo, radi profita. To znači erotizaciju degradacije žena.
Prema studiji koja je proučavala ponašanje u savremenoj pornografiji, skoro 90% od 304 nasumično odabrane scene je sadržavalo fizičku agresiju prema ženama, koje su skoro uvijek odgovarale neutralno ili zadovoljstvom. Što je još gore, žene bi ponekad preklinjale svoje partnere da prestanu, a onda se prepuštale i postepeno počinjale da uživaju u toj aktivnosti, bez obzira na to koliko je ona bolna ili ponižavajuća.
Više od 40% djece uzrasta između 10 i 17 godina izloženo je pornografiji online, mnogi slučajno. Do fakultetskog uzrasta, prema istraživanju „Generation XXX“, sprovedenom na više od 800 studenata, 90% muškaraca i trećina žena su gledali porno sadržaje u prethodnoj godini života. Čak i da je ono što klinci gledaju suštinski „limunada“, oni i dalje uče kako ženska seksualnost postoji radi dobrobiti muške. Jedna učenica srednje škole se povjerila kako „gleda porniće jer je djevica i želi da shvati kako seks funkcioniše“.
Postoje neki znaci da pornografija ima liberalan efekat. Na primjer, heteroseksualni muškarci su skloniji odobravanju istopolnih brakova u odnosu na svoje druge vršnjake. Sa druge strane, manje su skloni podržavanju akcija koje zagovaraju prava žena. Takođe, gledaoci pornografije su skloniji tome da svoju muževnost, društveni status i sopstvenu vrijednost mjere prema svojoj sposobnosti da smuvaju „zgodne“ žene.
Možda zato što agresiju predstavlja kao nešto što je seksi, čini se da pornografija i slabi neke osjećaje. Ženske osobe koje gledaju porniće su manje sklone intervenisanju u situacijama kada drugim ženama prijete ili su napadnute, a sporije prepoznaju i kada su same u opasnosti.
Dječaci, sasvim očekivano, gledaju porniće češće od djevojčica. Tek nešto manje od polovine studenata je gleda na sedmičnoj bazi, dok to čini samo 3% studentkinja.
„Pornografija ima užasan efekat na shvatanje mladih žena o tome kako bi trebalo da izgledaju, posebno tokom seksa“, smatra Leslie Bell, psihoterapeutkinja i autorka knjige „Hard to Get“.
„Našla bih se sa nekim momkom koji je mnogo zgodan“, rekla je jedna maturantkinja iz Sjeverne Karoline, „onda bi se stvari zahuktale i odjednom bi se moj mozak prešaltao, kao da sam prestala da budem stvarna osoba. U fazonu ‘ovo je moj performans, ovdje ja glumim'… A ni ne znam koga to glumim, ko je ta ‘ona’ u stvari. To je neka djevojka iz fantazija, pretpostavljam, možda djevojka iz pornića.“
Izvor: Time, isječak iz knjige „GIRLS & SEX: Navigating the Complicated New Landscape“ autorke Peggy Orenstein