Elma navodi da im je ranije rečeno da to toga neće doći.
“Predočeno nam je da majka nema razvijene roditeljske kompetencije, da je otac na slobodi, da se protiv njega vodi istraga za seksualno zlostavljanje vlastitog sina i da majka nije u stanju da void brigu i zaštiti djecu”, navodi ona.
Prije smještanja u hraniteljsku porodicu djeca su s majkom tri mjeseca provela u Sigurnoj kući, čiji su stručni timovi procijenili da majka nije sposobna da sama brine o djeci, što je pismeno i evidentirano, prenosi Al Jazeera.
Elma navodi da su odmah željeli da uzmu i dječaka, ako ne trajno, onda bar preko vikenda ili određenim danima kako bi došao u kontakt sa svojom sestrom koja je smještena kod njih.
“Tada su nam rekli da zbog sigurnosti djevojčice i zbog stanja u kojem se nalazi dječak, visokotraumatizirani, nije najbolje da djeca budu zajedno”, navodi Žužićeva.
Samo nekoliko mjeseci kasnije Centar za socijalni rad predlaže nadležnom sudu da se dijete vrati majci, a ocu na godinu dana oduzme pravo da živi sa djecom. Sud je takvo rješenje i donio, a žalba hranitelja je odbijena kao neosnovana. Potom im je ukinuto i pravo na smještaj djeteta, a ugovor o hraniteljstvu prekinut. Sud je izdao rješenje prema kojem su dijete dužni vratiti u roku od 24 sata, na šta su uložili prigovor.
Žužići sada strahuju da li će djevojčica povratkom majci biti zaštićena i od biološkog brata i od oca.
Haris ističe da strahuju za bebin dalji život.
Hranitelji koji su s djevojčicom razvili duboku emotivnu vezu rizikuju pravne i finansijske posljedice odugovlačenjem vraćanja djevojčice, dok njena biološka majka želi i čeka njen povratak.