Iza sedam gora i sedam mora, u zemlji konceptualnog apsurda, živješe jedna princeza. Kakva princeza, pitate se vi? Prelijepa, zna se, jer je princezama u opisu posla da budu takve. Slikom i prilikom da budu cijelom kraljevstvu ugodne.
Zapravo, princezi je jedini posao da bude lijepa, zbog čega bi i trebalo težiti ka tome da se u životu bude princeza. Bez brige nema pameti, a bez pameti – daleko manje boli biti srećan do kraja života.
A kakva zemlja? Bajkovita.
Jedni su govorili da je ničija, a drugi da je svačija. No, Bosna nekako osta nedefenisana. Ni na nebu ni na zemlji.
Konceptualno nejasna i bogovima naroda, a i samim narodima.
U takvoj jednoj zemlji, jedne godine se čudo vaskoliko zbilo, pa je svaku četvrtu princezu nekojakav princ išibao.
Jer, da, važno je naglasiti da u bosanskoj bajci, princeza nije jedna. Sve je moguće u bosanskom čardaku, pa i to da princeza ima više nego prinčeva, ali da, opet, prinčevi ubiše bogove naroda u njima. Neke su princeze te 2013. godine bile ubijane riječima, neke šakama, a bilo je i kombinacija psihičkog i fizičkog nasilja.
Ima svega, samo udri.
Godinu dana poslije se otkrilo da je u kraljevstvu ovom patrijarhalnom 52,8% princeza starijih od 15 godina iskusilo neki vid dobre batine.
Statistika jest’ nezgodna rabota u bajkama, ali ako je više od pola princeza u kraljevstvu bilo šibano, naprosto moram da priupitam…
- Da li si ikada prijavio/la nasilje u porodici koje si uočio/la u svojoj neposrednoj blizini, i zašto ne?
- Da li bi strastveno tvrdio/la da je nasilje, kako nad ženama, tako i nad muškarcima privatan, porodični problem i, ako da, koji ti je?
- Kad ćemo prestati odgajati kćerke kao princezice male, a sinove kao bijele konjeve, i zašto nikad?
Nije Bosna Diznilend, braćo, a ni život Dizni crtać, sestre.
1264 (ako si iz RS)
1265 (ako si iz Federacije)
To ti je SOS broj za kakav-takav „happy end“.
Za kakav-takav pokušaj stizanja do iole prihvatljivog kraja.
Da, zaboravih da naglasim to da u bosanskoj bajci broj za pomoć žrtvama nasilja u porodici ne može biti jedinstven. Svašta nešto može, ali ujedinjenost u borbi protiv stvarnih problema cijelog društva – pa nije ovo Diznilend.
I da, naglasih li ja, pobogu, dovoljno efektno i da su muškarci žrtve nasilja u porodici, ali da zbog ustrojstva junačkog u kraljevstvu, nemaju hrabrosti ni za ponija katkad da priupitaju, a kamoli za bijelog konja dostojnog stasalog princa?
Nastaviće se…
Jer kako ono kažu?
Ako ne bude sve okej na kraju, nije ni kraj?
A šta ako kraj života žrtve dođe prije tog kakvog-takvog kraja?
Tog iole prihvatljivog, iole ljudskog završetka bajke?
Šta ako?
I šta onda?
Ko je kriv i kako to misliš “svi, al’ niko neće odgovarati“?
Ilustracije: Saint Hoax
