Ako pitate sami sebe ili bilo koga drugog, Butan je zemlja gdje bi možda treba da živite. Bar je za očekivati da biste bili srećni(ji).
Naime, ova mala himalajska kraljevina, koja graniči sa Kinom i Indijom, vjerovatno je najpoznatija po tome da joj je rast “nacionalne sreće” važniji od rasta bruto društvenog proizvoda (BDP). Stoga i ne čudi što se našla na ovogodišnjoj listi destinacija koje treba posjetiti, a koju su objavili pomenuti mediji.
I nisu oni ni prvi ni posljednji koji su to učinili, s obzirom da je pojava da neko razvoj i dobrobit zemlje mjeri bruto nacionalnom srećom vrlo neobična praksa u ovo doba. Ipak, Butan je jedinstven po tome što životni standard nastoji unaprijediti tako što u obzir uzima ljudsku sreću, uz poštovanje načela budizma.
Ova zemlja na Himalajima nikada nije osvojena niti konolijalizovana i uspjela je da se drži za svoju kulturu u periodu transformacije iz apsolutne monarhije u demokratiju. Uprao je kralj Butana 1970. rekao da je rast “nacionalne sreće” važniji od rasta BDP-a.
Nakon toga, turizmu su pristupili tako da se promovišu kao “ekskluzivna destinacija” koja nudi skupe usluge za mali broj turista. To znači da Butan možete posjetiti samo putem licenciranih agencija, a turistički aranžmani, u zavisnosti od toga šta podrazmijevaju, koštaju između 200 i 250 dolara dnevno.
I tu nije kraj lijepim pričama iz Butana – naime, dio novca koji u kasu pristiže od turizma, vlada Butana ulaže u zdravstvenu njegu, besplatno školstvo i izgradnju infrastrukture.
Ali, ovdje nije kraj ni srećnim pričama iz Butana. Koliko je rast nacionalne sreće važan za ovu zemlju, pokazuje i podatak da je PRAVO NA SREĆU uspisano u Član 9 njihovog Ustava, a tokom svakog popisa stanovništva, jedno od postavljenih pitanja je: “Jeste li srećni?”.
Podaci iz popisa 2015, godine, govore da je 35 odsto stanovništva “izrazito srećno”, njih 47,9 odsto se osjeća “umjereno sretnima”, a samo 8,8 odsto njihovih sunarodnika ne dijeli iste emocije.
Butan je jedinstvena zemlja u svijetu i po tome što jedina ima Ministarstvo sreće. Mogli bismo ponešto naučiti od njih, zar ne?!